Poslije svih bitaka i pobjeda bio je riješio da sad, u starije dane, mirno živi i da odgaja svoju djecu, male vučiće.
Članci
Skot Ficdžerald je 1936.godine predložio bolničarki Doroti Ričardson 22 knjige koje je smatrao važnim.
Religija iranskih plemena sačuvala je dosta bogatu književnu baštinu, odnosno zaostavštinu u kojoj visoko i važno mjesto zauzima kompleks svetih spisa pod nazivom Avesta
Cvrči ti, Cvrčo, – lepo i krasno –
tamburaj, sviraj, bavi se time,
al’pamti, brate, – kratko i jasno –
da osim leta ima i zime!
Morao sam pronaći ne bolji i ekspresivniji jezik, ni bogatiji, ni suptilniji, to bi bila smješna i nerealna ambicija, već jezik za moju ruku i moju dušu, koji će najbolje odgovarati onome što je u meni ključalo. Nisam znao šta tražim, samo sam nejasno naslućivao kakav to jezik treba da bude, Kad nađem, znaću šta tražim.
Iako je ovo trivijalan školski primjer, vrijedi ipak razmatranja mudra čovjeka: kad su upitali Demostena što je najvažnije kod govornika, on je odgovorio: – Govorenje. – A nakon toga? – Govorenje; potom opet: – Govorenje.
Kafana je literatura, koja ne laže. U svima drugim slučajevima života čovek unosi u zajednicu jedan pozajmljeni stav, namenjen samo zajednici. Na paradi, ljudi su naelektrisani presretanjem značajnoga događaja, u hramu oni imituju pobožnost i važnost; na skupovima oni se udaraju jedan o drugog kao valovi i hrvu se da bi dali najviši i najmutnije bolni ili najsvečanije svetli ton. I u pušionici opijuma čovek je glumac — svome zadovoljstvu.
U kafani nema te polusvesne i hotimične borbe čovečanskih atoma, koji sastavljaju more.
U arhivama Kongresne biblioteke u Vašingtonu pronađena je do sada nepoznata knjiga Volta Vitmana, „The Life and Adventures of Jack Engle” (Život i pustolovine Džeka Engla).
Gubitak ovaj neka te ne peče,
Jer s malo sira pouku steče:
Laskavcu, pamti, puni se guša
od lude glave koja ga sluša!
Sami organizuju svoje vreme, u večitoj su potrazi za inspiracijom, njihov je posao njihova potreba i napisane reči koje su ostavili i ostavljaju za sobom čitaće se do kraja sveta i veka. Koje su bile dnevne rutine velikih svetskih pisaca? Kako su i kada pisali?
Čak i da me ne voliš, ne bih mogao da ti uskratim svoju potpunu odanost: koliko su samo snažna moja osjećanja kada znam da me voliš.
U Mitileni, na otoku Lezbosu, ima svega u izobilju. Dala je i čuvene ljude poput Pitaka, jednog od sedmorice mudraca, pjesnika Alkeja i druge. U isto vrijeme cvjetala je i Sapfo koja je bila nešto prekrasno; ni jedno razdoblje, koliko sjećanje seže, nije imalo ženu koja bi se u bilo čemu, makar i u najmanjoj mjeri, mogla mjeriti s njom u pjesništvu, piše Strabon u svojoj Geografiji.
