Prvi roman Joanne Rowling o Harryju Potteru objavljen je prije dvadeset godina, a nakon njega je uslijedio serijal knjiga koji je oborio sve rekorde u čitanosti i po kojem je snimljeno više filmskih hitova.
Članci
“Na prodaju dječje cipelice. Nikad nošene. “
O, glupo srce, ne tuci!
Sve nas je varala sreća,
tek prosjak se kobi sjeća…
O, glupo srce, ne tuci!
Ovog puta me pustite da budem srećan, ništa se nije desilo nikom, sve što se dešava to je da sam srećan sa sve četiri strane
Bit će to snažna, mlada vojska budućih managera, organizatora, experata, operatora, stručnjaka za kulturni management, za disaster management, za tranzicijski, politički i ekološki management, za management života. Bit će to hitri lovci u mutnom. Bit će sorta koja će se reproducirati neljudskom brzinom, kao da je reprodukcija njihov jedini zadatak i cilj. Bit će to ljudi koji će udobno živjeti na nesreći onih kojima će pomagati, jer i nesreća zahtijeva management, bez managementa nesreća je tek puki neuspjeh.
Igrao sam hazarderski, nikada nisam imao talenta da štedim sebe. Jedino me je ili-ili interesovalo. Srednjeg puta nema. Zato sam ostao sam.
Ponekad strahujem da ljudi misle da će fašizam stići u iznošenom kostimu..
Aleksandar Sergejevič Puškin bio je ruski književnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pjesnika i oca moderne ruske književnosti.
I ako ste prvo pomislili da ste ostarili, niste jedini. Pogotovo ako ste čitali knjige u originalu čim su počele izlaziti ili prevode čim su stigli na police knjižara. Harry Potter i Kamen mudrosti objavljen je 26. juna 1997. godine i ubrzo je nakon toga osvojio srca djece (i odraslih) širom svijeta.
"Knjižara je oduvek bila mesto gde se sastaju lisabonski intelektualci i književnici", kaže Katarina de Novais, direktorka prodaje izdavačke kuće i trgovačkog lanca Bertrand. Ova moderna kompanija nastala je iz istoimene prodavnice knjiga.
Voljenje također ima dva značenja, ovisno o tome da li se upotrebljava u kontekstu modusa imanja ili modusa bivanja.
Na tom vjetru, šibane vodenim mlazom, čekaju žene na kiši brašno i petrolej. Po cijele dane stoje te žene na ulici, kiša pada, a sive i crne magle sablasno se gone nad gradom. Puši se kiselkasti miris hljeba i vonj pjenice iz magle, a gladne žene, prljave, bolesne, trudne žene čekaju i čekaju.
Vrelo ljetno popodne, natopljeno maliganima, prolazi u prividnoj sreći i rahatluku - sve dok ne dođe crni čas plaćanja, a onda se tamni oblaci navuku na svačije čelo, jer svako ima neki neplaćeni račun, neki dug, crtu u kafani, cipele sa odvaljenom petom, pokvarena kola ili mašinu za veš...