Politički sustavi zapadnih zemalja već se desetljećima suočavaju sa sve izraženijim slabljenjem povjerenja građana u smisao demokratskih procesa. Kao jedno od mogućih rješenja tog problema povremeno se predlaže zamjena demokracije neutralnim upravljanjem, po uzoru na ono koje se odvija u privatnim poduzećima. Nešto slično je nedavno predložio i novoizabrani francuski predsjednik, no te “inovacije” zapravo uopće nisu nove, već imaju dugu tradiciju duboko ukorijenjenu u povijesti nastanka moderniteta
Članci
Raspadom Jugoslavije u svim postjugoslovenskim državama krenulo se s totalnom revizijom historije. Prvo su na red došle izmjene naziva ulica, škola, javnih ustanova, pa i rušenje i skrnavljenje spomenika narodnim herojima koji su se često događali tokom noći praćene su jakim eksplozijama.
Amerika se prošle subote suočila sa zastrašujućom manifestacijom slijepe mržnje: prijetećim nasilničkim pohodom bijelih rasista i neonacista na inače tihi univerzitetski grad Charlottesville u Virdžiniji koji je kulminirao kad se 20-godišnji neonacista automobilom zaletio među građane koji su demonstrirali protiv rasista pri čemu je 32-godišnja žena ubijena a još 19 osoba teže i lakše ranjeno.
Kako su neki svoj „patriotizam“ naplatili milionima evra, dok je „patriotska većina“ dovedena do prosjačkog štapa (ali i dalje veruje u nacionalističke tlapnje)
Superžena je treći najduži stripski serijal u istoriji, posle onih o Supermenu i Betmenu. Po nekim autorima, direktno je uticala na feministički pokret. Njene supermoći potiču, podsetimo, iz neverovatne mogućnosti da transformiše mentalnu snagu u fizičku snagu.
U demagoškom opravdavanju kapitalističkog društva, njegovog klasnog ustrojstva i eksploatacije rada na kome počiva, razni oblici libertarijanskih i desničarskih doktrina ističu delovanje tržišnih sila ponude i potražnje kao tobož „prirodnih“ zakonitosti koje raspodelu bogatstva određuju „spontanim“ i „željenim“ ishodom samih učesnika u igri bezgranične kupovine i prodaje.
Posle sastanka od 12. avgusta sa Dejvidom Mekalisterom, predsedavajućim spoljnopolitičkog komiteta Evropskog parlamenta i izvestiocem za Srbiju, predsednik Srbije Aleksandar Vučić dao je jednu prilično tačnu konstataciju, ali ju je ilustrovao veoma loše izabranim primerom.
Usprkos protivljenju lokalne zajednice izgradnji prekobrojnih hidrocentrala na rijekama Bosne i Hercegovine te nizu optužbi za ekocide, broj predviđenih koncesija za ove tobože ekološke i energetski učinkovite projekte se ne smanjuje. Ovakvo ignoriranje mišljenja javnosti svjedoči krajnje pogrešnoj i neučinkovitoj ekološkoj politici u BiH: njezini socio-ekonomski aspekti potpuno su zagušeni interesima privatnih investitora.
Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
Deklaracija Srbije i Repbulike Srpske, po kulturologu Šušnjici, ima trojak učinak.
Jedan od stupova kvalitetne obiteljske politike je i sustavna briga za predškolsku djecu koja je u Hrvatskoj realizirana na način da je uz ostale osnivače poput privatnih vrtića i vjerskih zajednica spuštena na najniži nivo – odnosno na jedinice lokalne samouprave. Uz njih, Zakon o predškolskom odgoju predviđa i druge osnivače, no dominantno su to gradovi i općine. O važnosti te teme, govori i količina populističkih najava političara raznih političkih opcija o gradnji novih vrtića, rekonstrukciji i otvaranja odgojnih skupina, čime se u pravilu lokalna politika htjela dodvoriti najvećim apstinentima na izborima – generacijama koje imaju između 20 i 45 godina.
Oni kojima je u nedelju 6. avgusta nedostajao prenos F1 i žestoko nadmetanje Fetela, Hamiltona i Botasa, morali su se zadovoljiti senzacionalnom vešću da je u Venecueli “vojska ustala protiv diktatora”. Puč u toj zemlji nije neka izuzetna stvar, pa ipak niko ne voli te događaje čak i kada su na 8.984 kilometara razdaljine, koliko deli Beograd od Karakasa.
Levičari koji uopšteno kritikuju kapitalizam, a ne smeju reći ni reč o domaćim kapitalistima