Režimska koalicija obratila se javnosti, ali teško ih je bilo razumjeti, toliko su nesuvislo zborili, mrmljali, izbacivali nebuloze…

Iako je EU i SAD službeno smatraju “terorističkom organizacijom”, Radnička stranka Kurdistana (PKK) danas je nezaobilazan element bliskoistočne politike. Osobitu je važnost, pa i naklonosti, posljednjih godina stekla zbog svoje odlučne borbe protiv barbarizma samozvane Islamske države. Iako je u hladnoratovskom periodu osnovana kao komunistička organizacija, PKK je u međuvremenu prihvatila ideologiju malo poznatog američkog teoretičara Murraya Bookchina, koji je neočekivano nakon smrti zadobio svjetsku slavu posredovanjem gerilskog pokreta na drugom kraju svijeta

Nakon što su se u Zagrebu dogodila dva seksualna napada za koja su optužena dvojica azilanata smještena u "hotelu" Porin, u javnoj sferi svjedočimo (mediji, političari, a posebno su se istaknuli brojni komentatori u "obrani naših žena") stoljećima staroj krađi feminističke retorike u ime rasizma, imperijalizma i nacionalizma. Nećemo pogriješiti ako tu krađu prozovemo naprosto licemjerjem, no ona je daleko više od toga.

Devedesetih godina prošlog veka bilo je gotovo neprijatno biti Britanac u Briselu. Britanija je bila dežurni krivac Evrope. Kada je vlada Johna Majora pokušala da spreči ograničenje radne nedelje na 48 sati, prebacivano joj je da nema sluha za evropske vrednosti i da promoviše dikensovske uslove rada. Posle izbijanja bolesti ludih krava 1996, suočen sa zabranom izvoza britanske govedine i druge hrane, od džema do keksa, u zemlje Evrope, Major je započeo Veliki britanski rat za govedinu – politiku nesaradnje koja je blokirala stotinak odluka EU.

Slavko Goldstein (1928 – 2017) bio je intelektualni i moralni velikan koji se do posljednjeg daha borio protiv onih koji hrvatsko društvo žele porobiti nazadnjačkim ideologijama

Drugi aspekt koji je međupovezan s visokom stopom samozapošljavanja u zemlji jest i niska razina sindikalne aktivnosti. Radi se o svojevrsnom začaranom krugu: s jedne strane, slaba aktivnost sindikata i radničko nepovjerenje prema njima pridonosi slaboj zaštiti radničkih prava i interesa, što gura radnike prema samozapošljavanju, a s druge, visoka stopa samozaposlenih pridonosi niskoj razini sindikalne aktivnosti.

Posljednjih desetljeća odvija se vidljiva promjena u odnosu poslodavaca i zaposlenika koja je djelomično koincidirala s razvojem digitalnih tehnologija. “Taksi” kompanija Uber, koja u većini zemalja posluje u nekoj vrsti “sive zone”, jedan je od najvidljivijih primjera. Iako se bavi prijevozom putnika, ona nema vozila ni radnike, već su oni neka vrsta autsorsanih “partnera”. Ova “uberizacija”, koja se prenosi i u druge djelatnosti, u određenim je krugovima hvaljena kao genijalna inovacija. No, istodobno, njezin utjecaj na položaj najamnih radnika teško se može nazvati napretkom

Oni koji rade teško i žive cijeli svoj život u neimaštini religija uči da budu pokorni i strpljivi u ovozemaljskom životu , tješeći ih nadom u nebesku nagradu. A one koji žive od tuđeg rada, religija uči dobročinstvu u ovozemaljskom životu , nudeći im vrlo jeftino iskupljenje za čitav nijhov eksploatatorski život i prodajući po istoj cijeni ulaznice za nebesku sreću. Religija je opijum za narod. Religija je vrsta duhovnog pića, u kojoj robovi kapitala dave svoju ljudsku sliku, u svom zahtjevu za život više ili manje dostojan čovjeka.

Sto pedeset godina od objavljivanja ‘Kapitala’ Karla Marksa društvena situacija pokazuje da je on i dalje relevantan. Dok se čeka na razvoj političkih snaga koje će biti kadre da ponovo ožive Marksove ideje vredi se podsetiti na kratku istoriju ‘Kapitala’ na jugoslovenskom područiju.

Odakle potiču ispravne ideje? Da li padaju sa neba? Ne. Da li su urođene u umu? Ne.

Srbi na Kosovu, mogu samo, i jedino opstati, ako zajedno sa Albancima, uče svoju decu da je komšija, ili  fqinj,  važniji od rođaka i lažnih prijatelja,  i da te on brani od lopova, pomaže ako nekom noću pozli, slavite rođendane i verske praznike zajedno, unosite nov nameštaj, pozajmljujete kafu i šećer, ostavljate ključeve stana kada idete na odmor, gledate kako klinci rastu i postaju ljudi, sa različitim imenima i jezikom, ali su ljudi, pravi iskreni ljudi, vrsta koja danas izumire i stavlja se pod zaštitu države… koliko dugo, zavisi samo od nas. Gledate, kako se rađaju ljubavi, i kako se brzo uče albanski i srpski, da bi moglo da se kaže, Volim te… Të dua.

Kada kući pozavršavaju sve poslove, kuhanje, spremanje, čišćenje, okopavanje vrta, brigu oko djece, žene Kruščice odlaze  pod najonski improvizovan šator koji se nalazi tik pored Mosta hrabrih žena Kruščice. Tu popričaju jedna sa drugom, ohrabre jedna drugu i dogovore se oko dežurstva koje traje dvadest i četiri sata. Skoro dva mjeseca mještanke Kruščice čuvaju istoimenu rijeku od uništavanja.