Američki lingvista i filozof Noam Čomski je ikona lijeve intelektualne scene. Za quantara.de, portal DW-a koji se bavi dijalogom sa islamskim svijetom, Čomski govori o bliskoistočnoj politici i zbjegovima u pravcu Evrope.

Povodom mogućnosti održavanja najdemokratičnijeg čina u civiliziranima društvima, koji se kod nas obično završi tragično jer je uglavnom neustavan, ovom prilikom se mole buduće potencijanalne strane u sukobu da obrate pažnju na slijedeće stvari:

Mnogo sam više bio pojmu disidentstva u vrijeme bivše Jugoslavije, praveći neke predstave, govoreći kritički o mnogim stvarima u tom društvu. Naravno, volio sam svoju zemlju u kojoj sam živio i odrastao, ali uvijek je bilo razloga da kao umjetnik budeš disident.

Razgovaramo s ukrajinskim umjetnikom Romanom Mininom, autorom čiji je rad neraskidivo povezan s rudarskim identitetom tranzicijom opustošenog Donbasa, iza sebe ima niz samostalnih i grupnih izložbi u gradovima Ukrajine, Rusije i brojnih drugih europskih zemalja, kao i SAD-a

Aktivistkinja CESI-ja: Ideja da će netko imati dijete zbog tisuću eura ili slobodne nedjelje je ponižavajuća. Da bi žene, odnosno obitelji svih boja i oblika imale djecu, trebamo imati poslove s visokom razinom zaštite radničkih prava, adekvatno postavljen sustav javne skrbi, odgoja i obrazovanja

Veliki humanitarni konvoj lajkova za stradale u Skopju i Tetovu jučer je krenuo iz Slovenije. Putem su se priključivali kamioni iz Hrvatske i Srbije, te ostalih bivših jugoslavenskih republika. Jutros oko 7 sati prvi kamioni su ušli u Makedoniju i odmah se započelo sa dijeljenjem humanitarnih lajkova.

Istorija kaže da radnici nikada u praksi (bar u to vreme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji.

I ove godine, i ovog ljeta ista priča: nadležni obznanili da je "uzorkovanjem vode na kupalištima na Vrbasu i Vrbanji radi provjere higijenske ispravnosti utvrđeno da voda na lokacijama koja se koriste kao kupališta, nije za kupanje”.

Poslovni model mejnstrim medija u ovom trenutku je takav da novinari ne mogu da pišu sve što žele. Njihovi tekstovi se rediguju - i to sve više. To je srž problema cijelog našeg društva, a primjenjiv je na mnoge druge industrije. Suština je da sadržaje kreira ključni monopolista, bilo da je to država ili korporacija, kaže Sara Harison.

Prvo sam započeo pisati ovaj tekst skoro dnevnički precizno iz razloga da što bliže i točnije dočaram razloge zbog kojih se nakon povratka iz izbjegličkog kampa Cherso osjećam kao da stojim između dvije realnosti.

Sindrom lažna pamćenja – Odjednom se otkrilo da su gomile ljudi bile represirane, odjednom je i Tito u kolektivnom sjećanju od najboljeg sina naroda i narodnosti Jugoslavije postao diktator i krvolok, odjednom smo za vrijeme komunizma patili puno više od Rumunja, odjednom se broj ubijenih na Golome otoku stao uvećavati, broj ubijenih u Jasenovcu smanjivati, broj postradalih u Bleiburgu ne samo rasti, nego su mnogi pronašli da im je neki dragi rođak poginuo na Beliburgu od komunističke koljačke ruke. 

Ko god je na vlasti, bilo gde na svetu, ima tendenciju da zaglupljuje narod. Široko rasprostranjeni obrazovni sistem koji ”štancuje” inženjere, a ne humaniste, zajedno sa ”mašinom za pravljenje novca” napravili su od savremenih pesnika odmetnike, kaže Amir Or, istaknuti izraelski pesnik koji je osnivanjem škola poezije i pesničkih takmičenja podstakao mlade u Izraelu na kulturbunt i na bolje upoznavanje sa svojim palestinskim vršnjacima. ”Još su nas antički pesnici i filozofi učili da se zagledamo u sopstvenu dušu, ali i u duše drugih”, poručuje naš sagovornik.