Aktivistkinja CESI-ja: Ideja da će netko imati dijete zbog tisuću eura ili slobodne nedjelje je ponižavajuća. Da bi žene, odnosno obitelji svih boja i oblika imale djecu, trebamo imati poslove s visokom razinom zaštite radničkih prava, adekvatno postavljen sustav javne skrbi, odgoja i obrazovanja
Kako komentirate činjenicu da je u ‘Glasu Koncila’, glasilu Katoličke crkve, objavljen tekst u kojem svećenik Ivica Raguž optužuje žene za neposlušnost i kritizira ih jer žele biti ravnopravne muškarcima?
Ovako mizogin tekst u novinama koje zajednički izdaju nadbiskupije u Hrvatskoj i BiH je sramotan prije svega za te iste nadbiskupije, pa i Katoličku crkvu u cjelini. Tako dugo dok građani neorganizirano negoduju, a u javnosti su najglasnije opskurne, neokonzervativne organizacije poput Vigilarea, ništa se neće promijeniti i ovakvi tekstovi će biti samo business as usual. No isto tako i više je nego jasno da vjera u Hrvatskoj nije samo privatna stvar pojedinca i pojedinki. Vjeronauk u školama i cjelokupno prožimanje religije i države kakvo u Hrvatskoj živimo ukazuje da ovi i ovakvi tekstovi imaju puno dalekosežnije posljedice po sve nas, bili vjernici ili ne, te neminovno pridonose daljnjoj diskriminaciji žena u i razaranju krhke poluravnopravnosti koju imamo na papiru.
Rodna ravnopravnosti je mrtvo slovo na papiru kada su u pitanju i političke pozicije moći. DIP je objavio liste za nadolazeće izbore i pritom ustanovio da velik broj njih i dalje ne poštuje rodnu kvotu.
Sama kvota bez adekvatnog rasporeda na listama, odnosno tzv. zip sistema, ništa ne znači. Kao što smo vidjeli na lanjskim izborima, a isto se događa i sada, žene se vrlo često nalaze na dnu lista i dobivaju priliku ući u Sabor samo ako njihova politička opcija sastavlja vladu. Tada muškarci s vrha lista odlaze u vladu, a žene ostaju ‘čuvati saborsku kuću’. Potom one uglavnom moraju braniti svoju vladu i dizati ruke kako im se kaže, pa onda ispada da se samo svode na broj. To se, naravno, desi i muškarcima koji ostanu u parlamentu, ali muškarac nikada ne prezentira sve muškarce, dok žena uvijek prezentira sve žene. Primjerice, jesmo li ijednom u zadnjih par mjeseci čuli da muškarci ne bi trebali biti na čelu vlade jer smo imali Tihomira, Božu i Tomislava koji se oko ničega nisu mogli dogovoriti? A sad se sjetimo koliko smo puta čuli da bolje da više nemamo ženu na čelu vlade jer, eto, Jadranka nije baš nešto, a možda je bolje da nam se ni predsjednica više ne dogodi.
Pored ponovnog HDZ-ovog obećanja o hiljadu eura po rođenom djetetu, nedavno se oglasio i Ivan Lovrinović iz koalicije Jedina opcija. On se zalaže za destimuliranje rada nedjeljom kako bismo ‘majke zadržali uz djecu i obitelj’.
Kao demografska rješenja isključivo se nude tradicionalističke i retrogradne ideje koje žene vide kao inkubatore, domaćice i njegovateljice, a koje bi sve to valjda trebale biti u ime nacije. Sva navedena rješenja upravo idu u tom smjeru i nisu uopće u skladu s politikama koje bi promovirale rodnu ravnopravnost. Ideja da će netko imati dijete zbog tisuću eura ili slobodne nedjelje je ponižavajuća, a u stvarnom životu ne znači ništa. Da bi žene, odnosno obitelji svih boja i oblika imale djecu, trebamo imati poslove s visokom razinom zaštite radničkih prava, adekvatno postavljen sustav javne skrbi, odgoja i obrazovanja. Tek nakon toga možemo pričati o boljem sustavu roditeljskih naknada. Sve to treba pratiti i ravnopravna podjela kućanskog rada, skrbi za djecu i napuštanje neokonzervativnih ideja kakve u svom djelovanju zagovaraju spomenuti Raguž, Vigilare i U ime obitelji.
Tamara Opačić, Novosti
