Kada kući pozavršavaju sve poslove, kuhanje, spremanje, čišćenje, okopavanje vrta, brigu oko djece, žene Kruščice odlaze pod najonski improvizovan šator koji se nalazi tik pored Mosta hrabrih žena Kruščice. Tu popričaju jedna sa drugom, ohrabre jedna drugu i dogovore se oko dežurstva koje traje dvadest i četiri sata. Skoro dva mjeseca mještanke Kruščice čuvaju istoimenu rijeku od uništavanja.
Foto: Facebook stranica "Ne Podržavamo Izgradnju MHE na rijeci Kruščici."
Autor: Impuls
Kažu da su postale bliske prijateljice, sestre, da se brinu jedna o drugoj, pomažu jedna drugoj. Do skoro su se poznavale samo iz viđenja, ujedinila i zbližila ih je borba za očuvanje životne sredine.
Mjesna zajednica opštine Vitez, koja broji preko dvije hiljade stanovnika, Kruščica je pravi prirodni raj. Još prije rata ovaj planom predviđeni Park prirode ponosio se sa čak tri hotela. Dva koja su ruinirana predstavljaju tužnu sliku propadanja potencijalno iskoristivih prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine. Uz rijeku Kruščicu nalazi se preko dvadeset ljetnikovaca i izletišta koji održavaju mještani svjesni važnosti ove rijeke. Koliko je ova rijeka važna mještanima toliko je važna i stanovnicima Viteza i Zenice jer se već duži period snabdijevaju vodom sa tog lokaliteta.
Prije dva mjeseca tu je počela gradnja MHE, ali i trenutno zaustavljena zahvaljujući mještanima i mještankama Kruščice.
Kako je most na Kruščici dobio ime "Most hrabrih žena Kruščice"
"Nismo se tome nadale, onom ishodu, traume su velike, vjerujte. Ja ni danas, koliko je od toga prošlo, ne mogu pričati, ali evo, skupiću snage da prenesem šta se desilo te noći.", priča Nelina Ahmić.
Da bi se došlo do lokaliteta gdje su započeti radovi na izgranji hidroelektrane, mora se preći most ispod kojeg protiče čista rijeka sa bogatim ribljim fondom.
24. avgusta nekolicina medija je prenijela vijest da je u mjestu Kruščica kod Viteza ujutru oko 5 časova došlo do fizičkog sukoba specijalaca MUP Srednjobosanskog kantona i mještana koji protestuju protiv izgradnje hidroelektrane.
Nelina Ahmić, vidno potresena na upit o događaju iz noći 24. avgusta, kaže kako nisu znale da će ih fizički napasti.
"Mi smo znali da dolaze specijalne jedinice i pripremili smo se. Došle smo oko 3 ujutru, sjele na most, povezale se rukama jedna uz drugu i čekale. Ono što nismo znale je da će da nas fizički napasti. Mislile smo da će biti kao inače što bude u svijetu kada ljudi mirno protestuju, tu do isteka naloga. Međutim nije tako bilo."
Foto: Aleksandar Škorić, Centar za životnu sredinu
Četrdeset četiri žene su tog jutra bile na mostu. Kada bilo koju od njih pitate da nešto kažu o tom događaju prije nego išta izuste dugo i duboku uzdahnu.
Kako Nelina priča nedugo po dolasku specijalne policije jedan policajac im se obratio.
"Rekao je da imamo tri minute da same odlučimo da li ćemo ustati s mosta ili će nam se pisati kazne od 400 KM. Mi smo bile spremne na te kazne i rekle smo im, vi nama kazne pišite ali mi s mosta ustati nećemo. Čula sam ga da je kazao hoćete, hoćete, ustaćete. Ni pet minuta nije prošlo i već su krenuli nas, tad je nastao užas. To se ne može opisati. Nisu birali način kako da nas otrgnu, da skolne jednu od druge. Tukli su nas šakama, vukli su nas, čupali, psovali, vrijeđali, bilo je zaista strašno. To jutro čitava Lašvanska dolina mogla je da čuje naše krike. Mene su prvo dvojica čupali i tukli, kad su vidjeli da me ne mogu odvojti od tih žena, jer smo bile rukama vezane jedna za drugu, onda su još dva policajca uletila među nas, tako da su nas njih četvorica čupali, jedni nas vukli i čupali, drugi nas šakama udarali po tijelu. Mene kad su iščupali, bila sam u prvom redu, savili su mi ruku, kako to oni već rade, moja šaka je došla za moj potiljak, potom me je jedan od policajaca tri puta šakom udario u potiljak, tad sam se onesvjestila."
Nelina Ahmić, foto: Aleksandar Škorić, Centar za životnu sredinu
Nelina je bila u nesvjesti do dolaska hitne pomoći. Bilo je još povrijeđenih žena kojima je trebala ljekarska pomoć. Dvanaest žena je uhapšeno. Poslije ovog napada nastavio se i progon aktivista, prijeteće poruke, provokacije...
Filan Elvira kaže: "Prije nemilog događaja mještani su mirno protestovali ispred zgrade Opštine Vitez. Niko im se tada nije obratio, a poražavajuća činjenica je da se i nakon brutalnog napada na žene nije niko oglasio."
A muškarci? Gdje su bili muškarci tog jutra?
Da bi izbjegli moguće fizičke obračune i hapšenja, ove hrabre žene su stale u prve redove ispred muškaraca.
"Mi smo svojim muževima, braći, očevima rekli, vi idite iza nas, ne mogu preći most od nas, da vas ne bi hapsili jer nama neće ništa uraditi, budite nam iza leđa", objašnjava Nelina.
Filan Elvira kaže kako se niko nije nadao da će žene tući.
"Dogodilo se to što se dogodilo da smo mi žene pretučene. Ja sam prva dobila dva šamara, ruka mi je bila silom izvučena. Moj otac koji je 80% ratni vojni invalid je takođe bio tučen."
Od tada, najčešće muškarci dežuraju noću pokraj mosta.
Foto: Aleksandar Škorić, Centar za životnu sredinu
Niko nije protiv investicija
Elvira dodaje kako se oni bore samo za rijeku.
"Borimo se samo za rijeku, nama je to jedini cilj. Nemamo ništa protiv nikog, ne zanimaju nas priče ni da smo protiv nekih ljudi. Nama je cilj da se sačuva ova rijeka, da bi sutra buduće generacije, djeca, unučadi, praunučadi imali pitku vodu i gdje da dođu da se druže kao i mi do sada. Oni nama otimaju rijeku, ali mi je ne damo. Sve su nam uzeli hoće i ovo da uzmu. Ne damo rijeku i nećemo dati nikada."
Enisa Bešo kaže kako niko nema ništa protiv novih investicija.
"Mi nismo protiv investicija, mi smo protiv štetnih investicija. Evo, neka ovaj čovjek što hoće da gradi MHE izgradi bungalove, turistički podigne ovo mjesto, nećemo imati ništa protiv. Mi ovdje imamo borovnice, kupine, vrganje... sa turistima ovdje lakše bi mogle da plasiramo naše proizvode, da živimo od njih."
Osnovno ljudsko pravo je pravo na vodu i zdravu životnu sredinu, dok je investorima jedino profit bitan. Hrabre žene Kruščice poručuju kako neće odustati.
Svaki dan smo svjedoci posljedica nemara i uništavanja okoliša. Širom svijeta žene uzimaju stvar u svoje ruke za očuvanje Majke Prirode. Ove inspirativne žene imaju ideje koje bi bile dobre za zajednicu, zapošljavanje, za budućnost djece. Sačuvati pitku vodu i okolinu rijeke treba da je prioritet Bosne i Hercegovine i njenih građana.
Hrabre žene Kruščice, u ime svih zabrinutih za životnu sredinu, hvala vam!
Autor: Jelena Jevđenić
