Ne znam kako vi, ali ja se odavno više ne „trzam“, kad mi neko, pogotovo od desničarskih š…a, kao uvredljivo, napiše da sam – Jugosloven, jugobanda i takve neke stvari. Čak, malo i perverzno uživam u tome, jer to, definitivno, najviše govori o onome ko lijepi tu etiketu. Ako, majstor(ic)e ništa drugo niste smislili za ovih četvrt vijeka ili frtalj stoljeća koliko je Jugoslavija blagopočivši rahmetlija, onda vam stvarno pomoći nema.
Ništa na ovom svetu nije opasnije od američkog predsednika koji previše gleda televiziju. Naredivši intervenciju na Bliskom istoku, samoproglašeni izolacionista Donald Trump je pošao stopama Ronalda Reagana (1982) i George Busha (2001). Svoj pragmatični stav prema Asadovom režimu i njegovim ruskim saveznicima preko noći je okrenuo za 180 stepeni i naredio lansiranje 59 američkih raketa na sirijsku vazdušnu bazu. Dobrodošli u novi rat bez kraja.
Diktatori su ništarije koje se hrane podlošću udvorničkih elita i površnošću i kukavičlukom masa
Nakon šest godina krvavog rata u Siriji, malo koja nova eskalacija može više ikoga iznenaditi. Čini se kao da istrošene sve moguće kombinacije u kojima saveznici postaju neprijatelji, samo da bi odmah potom ponovno ratovali na istoj strani.
Portal Narod.hr u vlasništvu udruge U ime obitelji kojom predsjeda desnoklerikalna aktivistkinja Željka Markić često se bavi drugim medijima u Hrvatskoj i svijetu, optužujući ih za razne nepodopštine. Zanimljivo je da pritom oni sami nemaju problema s time što su objavili i objavljuju niz tekstova i izjava Mladena Pavkovića, čovjeka koji je nepravomoćno osuđen za bludne radnje nad jednom tinejdžericom.
Javnost zapadnih zemalja, suočena s novonastalom situacijom u kojoj imigranti svakodnevno čekaju pred radnim pogonima da netko dobije otkaz kako bi oni mogli dobiti šansu da za još manju nadnicu rade više, brže i bolje, u pravilu reagira na tri načina: jedni smatraju da na slobodnom tržištu svi imaju jednake šanse i da je osoba koja traži posao dobar primjer integracije stranaca. Drugi su uvjereni da im ti ljudi otimaju posao i ugrožavaju egzistenciju te da se treba zaštiti od svih koji su došli, a novima zabraniti ulazak u zemlju. Tek će manji broj ljudi razumjeti nepravdu i zapitati se tko se brine o tim ljudima, tko može braniti njihova ljudska i radna prava. I tu dolazimo do pravog pitanja: kako zaštiti te ljude od potpunog izrabljivanja?
Ako ljevica ne uspije stvoriti novi, nadnacionalni i nadvjerski identitet, klasni ili bilo koji drugi, ona nema šansu. Može doći na vlast onda kada se nacionalisti ljudima popnu na glavu, ali će, opet, već sljedeće izbore sigurno izgubiti
Osobine koje su u tebi sjedinjene delom su osobine stoke, delom zveri, delom đavolje, a delom anđeoske. Dakle, koje od ovih bića si ti? Koje od njih je tvoja istinska suština, a koja su ti strana i samo pozajmljena?
U dnevnopolitičkim, kulturološkim i drugim javnim iskazivanjima mnogih ovovremenih pokaznih mudrosti skoro se i nesvjesno njeguje besprijekornost multikulturalnog zajedništva kroz brižno njegovanje jedinstvene mahalske umjetnosti jedinstveno izražene kroz sportske tehnike zapišavanja u sridu i pljuvanja u dalj.
Novi Sad je proglašen za Evropsku prestonicu kulture 2021. godine. Novi Sad je proglašen za Omladinsku prestonicu Evrope 2019. godine. U stvarnosti, Novi Sad je sa “naprednjačkim” vlastima već bezmalo pet godina prava pravcata kulturna sramota, jad i beda. Da nije tragično, bilo bi smešno: u prošli petak popodne, kada su radni ljudi i građani krenuli sa svojih radnih mesta na zasluženi odmor, tamo negde predveče, u centar grada je “ušla mehanizacija” i prekrečila jedan mural. Reč je o muralu velikih dimenzija koji je Novom Sadu poklonio francuski umetnik Remed, još 2009. godine. Sam umetnik je objasnio da mural predstavlja figuru koja seče konce da bi postala slobodna.
Trideset hiljada ljudi na ulicama u medijima dobiju živopisnu fotografiju i kratki opis događaja. Zato pobune i revolucije uvek iznenade elite i njihove medije. „Kada ljudi odluče da žive“, napisao je tuniski pesnik Abu al-Kasim al-Šabi, „spadaju lanci neslobode“.
