Kako li je kad žamor utihne? Kako li je kad osvane 12.? Kad se slegne prašina iza automobilskih guma, kad se pogase svijetla u kućama. Kad čuješ cvrčka između dva nišana. Kad osvane prvi dan godine tišine.

Demonstracije služe da razotkriju snagu javnog mnjenja ili raspoloženja: teoretski, one su obraćanje upućeno demokratskoj svesti Države. Ali to podrazumeva svest koja najverovatnije ne postoji

Predavanje održano na poziv Svjetskog kongresa vjera (World Congress of Faiths), London, 1936.

Menstruacija u ljudima izaziva razna osećanja. Kroz vekove ova pojava uspela je da bude krivac za lepru, posebna moć žena, ali i povod za izopštavanje iz društva.

Naše doba ne cijeni više visoku učenost i obrazovanje. Njegovi kumiri su drugdje i zovu se varav sjaj, špekuliranje, blefiranje. Najpopularniji od naših medija, televizija, uspijeva u tom pogledu, na nekim kanalima, potjerati bezvrijednost do krajnjih granica tako da je čovjek prisiljen umuknuti, onako zatravljen ili ubijen u pojam.

Teror patrijarhalne kulture provodi se nad svima. Takva kultura, međutim, primarno je i ponajviše usmjerena na žene pa je stoga važno iznova se vratiti feminističkim principima pravde i jednakosti

Potrebno je napokon dati jasne odgovore o logorima u Vojvodini tokom devedesetih

Slika koju imamo o našem tijelu nije ništa više od percepcije našeg tijela, kao i opažanje percepcija drugih o njemu, ne temelji se na činjenicama, nego je pod utjecajem samopoštovanja, mašte, emocija i fizičkih senzacija našeg tijela, a mijenja se promjenama raspoloženja, okruženja i fizičkim iskustvima.

Ako vam još uvijek nije jasno zbog čega se zadnjih tjedana digla tolika oko novog Zakona o koncesijama, onoga što su ga HDZ, HNS i manjinci izglasali koristeći taktiku "krivog oka" - namamim te lijevo, pa asistiram desno - nakon ovoga teksta bit će vam barem mrvicu jasnije.

Nepravda je što u dobu izobilja, postojanja dovoljno sredstava da se obezbede osnovne materijalne potrebe za sve, kapitalizam nalaže da za ta sredstva ostane uskraćena velika većina. Nadalje, ta sama sredstava stvorena su teškim radom populacije kojoj su benefiti istih uskraćeni.

Prošle nedelje nas je iznenadila vest da Gradska čistoća u Novom Sadu namerava da uvede čuvare kontejnera i da su ovaj posao vredan skoro 6 miliona dinara dobile dve privatne firme. Razlog za uvođenje ovog fizičko-tehničkog obezbeđenja su nesavesni građani koji nanose štetu kontejnerima i kradu đubre koje Novosađani odlažu u za to predviđene kontejnere. Kako su naveli nadležni, tu „u prvom redu govorimo o sakupljačima sekundarnih sirovina, koji osim što odnose ambalažni otpad koji građani savesno sakupljaju i odlažu u sklopu projekta primarne separacije, što takođe predstavlja veliku štetu, kradu poklopce, razvaljuju kontejnere, lome poklopce, seku džakove u podzemnim kontejnerima“. Ubrzo su stigle i prve reakcije – nekoliko tekstova u medijima i Apel za odbranu dostojanstva i prava na rad sakupljača sekundarnih sirovina. Nakon svega, čini se da se ipak polako mirimo sa uvođenjem čuvara kontejnera.

Većina žena koje smrtno stradaju od ruke partnera poginu nakon što ostave nasilnika. Pa ipak, sudske prakse, neovisno radi li se o Srbiji, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, u pravilu su poprilično tolerantne prema ovom obliku nasilja. Česti su tako slučajevi da muškarci dobiju lakšu kaznu zato što su očevi, usprkos tome što pogoršavaju kvalitetu života svoje djece.