Od kako postoji pisana istorija, znamo da su ljudi fascinirani idejom besmrtnosti, eliksirom života. Ali kad god se ovakva tema spomene postavlja se i pitanje: ko bi uopšte na kraju i želio da živi vječno?
Jedna vrsta životinja očigledno nema problem sa ovim pitanjem – Turritopsis dohrnii (do nedavno poznata kao Turritopsis nutricula) ili Besmrtna meduza je otključala tajnu vječnog života, a njihova vrsta trenutno preplavljuje oceane.
Turritopsis nutricula je otkrivena u Sredozemnom moru 1883. godine, ali njihova jedinstvena sposobnost nije bila poznata sve do sredine 1990-ih.
Kako Turritopsis dohrnii postiže besmrtnost
Prije svega, Turritopsis dohrnii mogu umrijeti i umiru. Njihova regeneracija se događa samo nakon spolnog sazrijevanja, dakle, one mogu biti pojedene, ubijene ili oboliti od neke bolesti u stadiju polipa.
Kao i većina meduza, Turritopsis dohrnii prolazi kroz dvije različite faze u svom životnom ciklusu: polipoidni ili nezreli stadij i meduza ili zrela faza. Dok prosječan životni vijek meduza obično traje negdje između nekoliko sati za najmanje vrste, pa do nekoliko mjeseci i rijetko nekoliko godina za veće vrste, Turritopsis dohrnii, duga samo 4-5 mm, uspjela je prevariti smrt vječnom regeneracijom.
Ove besmrtne meduze se mogu transformisati između ova dva stadija života (pulpa i meduze), to jest, mogu prekinuti proces starenja, obrnuti ga i vratiti se u mladost kako bi izbjegle prirodnu smrt. Ovaj proces se zove transdiferencijacija, a odnosi se na sposobnost jedne vrste stanica da se pretvori u drugu vrstu. Turritopsis nisu jedine životinje koje se mogu na ovaj način regenerisati, ali su za sada jedine poznate koje koriste transdiferencijaciju kako bi postigle besmrtnost. U procesu, stanice meduza se često potpuno transformišu, pa tako na primjer mišićna stanica može postati živčana stanica, odnosno bilo koja stanica u tijelu.
Ferdinando Boero, profesor zoologije i biologije na nekoliko univerziteta koji je učestvovao u studijama o besmrtnim meduzama, uporedio je Turritopsis dohrnii sa leptirima koji, umjesto da umru, ponovo se pretvore u gusjenice. Druga metafora je kokoš koja se pretvara u jaje, a u slučaju ljudi – starac koji postaje mlađi i mlađi sve dok ne stigne do stadija fetusa koji se onda opet rodi.
Turritopsis dohrnii najvjerovatnije potiče sa Kariba, ali danas se mogu naći u umjerenim do tropskim područjima u svim svjetskim oceanima. Prema riječima dr. Marie Pia Migliette, istraživača na Pennsylvania State Univerzitetu i Smithsonian Tropical Marine institutu: “Gledamo u tihu invaziju svijeta.”
