Sva ekstremna stanja su derivati života, uz pomoć kojih se on štiti od sebe samog.
Članci
Foto: Impuls
Početkom ove godine poželjeli smo da svi više čitamo knjige. Aktivistkinja Sunčica Kovačević preporučuje knjigu "Žene koje trče s vukovima".
Brodski, 1963, foto: Muzej J. Brodski
Iz knjige sovjetskog filologa Jefima Etkinda, zapis sa suđenja Josifu Brodskom koji je 1963. godine osuđen na pet godina prinudnog rada zbog "gotovanstva" i "društvenog parazitizma". Suđenje je postalo slavni primjer totalitarne prakse, a pjesnik je godinu i po progona odslužio u selu Norinskaja udaljenom 560 kilometara od Lenjingrada.
Foto: Google
Jadranko je znao sve na svijetu, ali ništa korisno. Znao je dimenzije fudbalskog i košarkaškog igrališta, širinu i visinu gola, visinu obruča, pa čak i težinu lopti, ali nikad u životu nije dotakao loptu, odigrao basket, a ne vjerujem i da je gledao neku utakmicu.
Foto: Foto: Imprimatur
Novinarka Vanja Stokić preporučuje knjigu Gorana Dakića "Dodatak jelima".
Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?
Ni putovanja izgleda više ne pomažu. Ono od čega bih hteo da pobegnem ide sa mnom.
Foto: Tatjana Dedović Starović
Dobitnik jubilarne 70. NIN-ove nagrade za roman godine je Stevo Grabovac sa romanom „Poslije zabave“ u izdanju "Imprimatura".
Foto: Tatjana Dedović Starović
Stevo Grabovac dobitnik je 70. jubilarne NIN-ove nagrade za roman "Poslije zabave" u izdanju izdavačke kuće Imprimatur, saopšteno je danas na konferenciji za novinare.
Foto: Pikist
Nato se životinje stanu dogovarati, kako da razbojnike otjeraju, i konačno nađu sredstvo. Magarac morade prednje noge metnuti na prozor, pas mu skoči na leđa, mačak se popne na psa i napokon uzleti pijetao, te sjedne mačku na glavu. Kad se tako, namjestiše, stanu na dogovoreni znak zajedno svirati: magarac revao, pas lajao, mačak mijaukao, pijetao kukurijekao...
Foto: Google
U odnosu na dušu sve je bledo, grubo, sve je teško, sve je nepostojeće.
Foto: Ilustracija knjige Jučer, danas i možda sutra
Rečenica, priča nam jedan naš prijatelj iz takozvanih školskih dana, u čijoj će senci naš stric Dragiša, prevodilac poezije, provesti poslednje mesece svog života: „Prevesti nevermore iz glasovitog Gavrana Edgara Alana Poa rečima nevere, more“
