Foto: Google
Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvaćao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
Foto: Google
Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvaćao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
Foto: Kazaljka.net
Igor D. Marković rođen je 15.5.1988. u Leskovcu. Pjesnik je i kolumnista. Pjesme su mu objavljivane u zbornicima i časopisima – ,,PoezijaSRB’’, ,,Bookche’’, ,,Kvaka’’, ,,Slovoslovlje’’, ,,TOK’’, ,,Kazaljka’’, ,,Suština Poetike’’, ,,Caš Prirode’’, ,,Booke.hr’’, ,,Pomak’’, ,,Čovjek-Casopis’’, ,,Žig Info’’, ,,Sedma Sila’’, ,,Zeleni Konj’’.
Foto: Google
Šuma je krasna, mračna bez dna,/ Al’ čovjek svoja obećanja zna /I dug mu je put prije sna
Foto: Screenshot
Hobiti su jedan neupadljiv ali prastar narod, nekad znatno brojniji nego danas; jer oni vole mir, tišinu i dobro obrađenu zemlju: najradije prebivaju u lepo uređenom i uzorno obrađenom seoskom predelu.
Foto. Hyperbole and a Half (Allie Brosh)
Kad se čovjek nađe u grotlu izgubljenosti, otuđenosti, nesigurnosti, anksioznosti i depresije – skraćeno: u Grotlu – čini se da ništa drugo nikad nije ni postojalo, a misli se bez pauze vrte u analizi tog mračnog interijera u kojem se osjećamo kao potpuni uljezi, iako smo istovremeno tako čvrsto uvjereni da nam je upravo tamo mjesto. Dora Levačić na dno Grotla baca četiri književne i self-help preporuke koje bi možda mogle pomoći.
Foto: Wikipedia
Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?
Foto: Google
Iz poslovnih razloga moram održavati vanjske znakove zdravog razuma.
Preziremo one koji su nam nedostižni, a vrijeđamo one koji su isti kao mi i s kojima dijelimo zemlju, zrak, vodu.
sutra će mi neko reći:... volim
Foto: Google
Počitelj. Na jednoj nozi stoji, jednim se stopalom drži zemlje, i to ne celim. Nije lak ni udoban položaj. Nije vesela mogla biti istorija ovog čudnog utvrđenog naselja čiji je sav smisao bio oduvek u tom da je utvrđeno, a naselje je samo po nuždi i uzgred. Za šest vekova biti grad od kamena, u strmoj, krševitoj i tesnoj dolini Neretve, na teškom i izloženom mestu („zemlji na ćenaru”) nije laka stvar ni zavidna sudbina.
Foto: Google
Opsjeda me urlik./ Noću on izlazi i uzbuđen tumara/ Kukama hvatajući nekog da voli.