Činjenica da se Pariz ne nalazi na moru kao što se prikazivalo u njihovim filmovima, nije mnogo smetala glavešinama u Holivudu dvadesetih godina prošlog veka, jer su verovali da je većini američke publike bitnije gde sedi, nego šta gleda. Stoga su u to vreme bisokopske dvorane dostigle epske razmere, postavši palate optočene draguljima, u kojima je više hiljada posetilaca moglo da uživa u raznovrsnoj zabavi i opseda neviđeno luksuzne toalete, a deca su se pitala da li u bioskopu živi Bog.
Članci
Pacino smatran preniskim, Brando morao je na probna snimanja, a Coppola umalo zamijenjen.
Iako njegova naučna dostignuća nastavljaju da oduševljavaju generacije, veoma malo ljudi poznaje buran privatni život najbriljantnijeg uma 20. vijeka, Alberta Ajnštajna.
Video esej o prikazu snova u filmovima švedskog reditelja Ingmara Bergmana.
Jubilarni 70. Filmski festival u Kanu imaće 18 naslova u trci za Zlatnu palmu, među kojima su i novi filmovi Mihaela Hanekea, Andreja Zvjaginceva, Sofije Kopole, Fransoa Ozona...
Neke od njih nikada nisu dobile “pravu priliku”, neke je životni put odveo u nekom drugom smjeru pa im je gluma bila i ostala sporedna stvar. Bilo kako bilo, ove glumice se nisu pretjerano pojavljivale na bisokopskom platnu, ali se i danas sjećamo filmova i uloga koje su tumačile.
Iako druga sezona nije bila uspješna, u pripremi je treća sezona serije True Detective.
"Kad Miki kaže da se boji – tko su junaci Johnnyjevih pjesama?" (2004) dokumentarac je pulske redateljice, autorice, scenaristice i producentice Ines Pletikos
In memoriam: Lazar Stojanović (1944-2017) bio je aktivist protiv ratova i bezumlja, vječni oponent autoritarnosti i totalitarizma, pacifist spreman na rizik, branitelj slobode izražavanja i umjetnik u najširem smislu riječi
Austrijski scenarista, reditelj, snimatelj i producent dokumentarnih filmova Nikolaus Geyrhalter već dve decenije analizira mesto modernog čoveka u društvu. Iscrpan je to posao, težak i zahtevan, pa stoga možda i ne čudi što konkretna fizička ljudska manifestacija kroz godine zauzima sve manje mesta u rediteljevim mislima.
Prikaz inteligentnog izvanzemaljskog života s biološkog/evolucijskog gledišta kroz povijest znanstvene fantastike ugrubo bi se dao svesti pod dvije kategorije: humanoidni i nehumanoidni oblici života.
Poslednjih meseci film „Ja, Danijel Blejk“ britanskog reditelja Ken Louča je naterao veliki broj posetilaca bioskopa da pogledaju direktno u socijalnu nepravdu. Mnogi su plakali gledajući film, mnogi su izašli besni, svi su diskutovali o problemima sistema. Time je ovaj osamdesetogodišnji reditelj još jednom pokazao da film i umetnost mogu igrati značajnu ulogu u predstavljanju i prevazilaženju različitih društvenih problema.
Williamu se sugerira da previše razmišlja i da treba odbaciti knjige kako se ne bi uzoholio i izazvao bijes kod Boga