Arsen je blistavi primjer umjetnika s pozivom, talenta koji se nije skrio pod stolom, ali ni koji se nikad nije napuhao iznad i izvan prostora dodijeljenog mu odozgo. Na svoj glasno tih – ili tiho glasan – način on je, vjerujem, to sve vrlo dobro znao…
Arsen Dedić – “Original Album Collection”
Tijekom zadnjih godina naša najdugovječnija diskografska kuća Croatia Records objavila je pod nimalo originalnim, bespotrebno engleskim nazivom “Original Album Collection” cijeli niz reizdanja albuma kojima su neki od naših najvažnijih izvođača ostavili neizbrisiv trag u analima hrvatske popularne glazbe. U pitanju su paketi s u prosjeku pet do šest CD-ova sve ovisno o tome koliko naslova predmetni izvođač ima u Croatijinom katalogu, a uz albume svako izdanje sadrži i knjižicu s kompletnom originalnom likovnom opremom nekadašnjih ploča. Uz Dinu Dvornika, Daleku obalu, Psihomodo Pop, Gibonnija, Parni valjak i druga velika imena, nužno je tako red morao doći i na Arsena Dedića, velikog šibenskog kantautora, skladatelja i pjesnika.
Čovjek čije su pjesme i melodije već odavno postale pravo narodno blago (neke već uistinu i smatramo narodnima, osobito iz klapskog kataloga), koji je “ozvučio” neke od naših najpoznatijih filmova i serija (“Prosjaci i sinovi”, “U registraturi”, “Jelenko”, “Glembajevi”, “Vlak u snijegu”…), rasponom svoga glazbenog i književnog djelovanja teško je usporediv s ijednom drugom figurom u toj domeni rada, bar što se Hrvatske tiče. Pjesme poput “Kuće pored mora”, “Moderato cantabile”, “Tvoje nježne godine” ili “Djevojke iz moga kraja” – da spomenemo tek neke – vrh su naše šansonjerske pjesmarice, bespovratno utkan u tapiseriju na kojoj počiva hrvatska popularna glazba, a “Dida moj”, “Vratija se Šime”, “Kad se odmota stara tunja”, “Zaludu me svitovala mati” ili “Sve ti sritno bilo” klapski su standardi srasli s bilo čim skupljenim u Stipišićevoj “Anima Delmatica”. Kroničar svoga vremena, ali bez političkog angažmana i opredjeljenja, kao i revni baštinik tradicije svoga podneblja, Arsen je blistavi primjer umjetnika s pozivom, talenta koji se nije skrio pod stolom, ali ni koji se nikad nije napuhao iznad i izvan prostora dodijeljenog mu odozgo. Na svoj glasno tih – ili tiho glasan – način on je, vjerujem, to sve vrlo dobro znao…
“Original Album Collection” u njegovu slučaju donosi šest albuma biranih kao presjek duge i raznolike karijere. Dakle, nije u pitanju prvih ili zadnjih šest naslova, već prebiranje po mjestima koja se nisu mogla ili smjela zaobići, koliko god vjerojatno svatko od nas našao zamjerku tipa “a zašto ne i taj i taj album?”; ono u što sam siguran je da među odabranima nitko neće naći ni jedan kojeg bi brzopotezno otpisao kao višak. “Čovjek kao ja”, “Arsen 2”, “Homo volans”, “Provincija”, “Ministarstvo straha” i “Na zlu putu” esencijalna su djela ne samo Arsenove pjesmarice, već i hrvatske popularne glazbe (namjerno izbjegavam termin “zabavna glazba” jer onomu što obično pod tim podrazumijevamo Arsen jednostavno ne pripada). Upada u oči (pa onda i u uši) da ovdje nedostaje filmska glazba, kao i pjesme pisane i skladane za klape, odnosno, pravljene unutar domene narodne glazbe), ali za takav zamah trebalo bi mnogo više od šestodijelnog izdanja kakvo je ovo. Ono u čemu “Original Album Collection” s Arsenovim potpisom uspijeva seciranje je tog jedinstvenog kantautorskog opusa kroz njegove ponajbolje zbirke pjesama.
Odgojen u šibenskoj obitelji oca pravoslavne vjeroispovijesti i majke pobožne katolkinje, Arsen Dedić je temelje svoga umjetničkog rada strpljivo gradio “na stijeni”, nikad odvojen od korijena same kulture svoga podneblja, ali i usmjeren traženju vlastitog rukopisa i mjesta u što širem području djelovanja. Rano se preselio u Zagreb, koji je bio i ostao njegov drugi zavičaj i crpilište, gdje je fascinacija glazbom naslijeđena od oca dobila svoju realizaciju. No u poratnoj komunističkoj Hrvatskoj, obilježenoj rigidnom kontrolom javnog i privatnog, poeziju iz ciklusa “Čuda” koje je napisao inspiriran upravo pobožnošću svoje majke gurnule su ga u izolaciju nakon otpuštanja s Radija Zagreb. Srećom, te “packe” nisu ga dugo držale daleko od glazbe, za koju je očito osjećao da mu je poziv. Od nastupa na splitskom festivalu s “Kućom pored mora” kreće kantautorska karijera koja je brzo iznjedrila prve singlice i zanimanje javnosti, doduše, ne bez novih posrtaja, kakav je ovoga puta bila pjesma “Stara cura”, koju je festivalska publika pogrešno protumačila kao izrugivanje ženama u godinama.
Album “Čovjek kao ja”, snimljen i objavljen pred sam kraj 1969., prvi je hrvatski kantautorski album te prva Jugotonova zlatna ploča. Većim dijelom sastavljen od ranije, tijekom šezdesetih napisanih i izvođenih pjesama, ovaj je album ostao najsjajniji ne samo Arsenov, već i “arsenovski” album, nešto poput poetski, ali jasno ispisane osobne iskaznice autora u svom punom zamahu i cvatu, usporedivo sa znamenitim prvijencem kanadskog kantautora, odnedavno također pokojnog Leonarda Cohena, “Songs from Leonard Cohen”, objavljenim dvije godine ranije. Sa zimzelenim ljepoticama poput “Moderato Cantabile” i “Kuća pored mora”, koje su ostavile teško dostižan kalup za ono što njegujemo i nazivamo dalmatinskom šansonom, kao i s draguljima izrazito introspektivne lirike poput naslovne pjesme i “Sve što znaš o meni”, album je to i za današnje vizure nepresušnih kvaliteta i sugestivnih dosega. I manje “ozbiljne” pjesme kao što je, primjerice, svojedobno omalovažavana, ali vjerojatno baš zato od svog potpisnika obožavana “Moj brat”, ovdje funkcioniraju kao nužno vezivno tkivo evidentno snažnog autorskog “body of work”.
“Arsen 2” objavljen je dvije godine kasnije u vihoru burnih političkih zbivanja i prvog organiziranog otpora unitarističkoj, zapravo velikosrpskoj prirodi tadašnjeg režima. Prethodio mu je novi Arsenov “grijeh”, pjesma “Majka Marija”, koju je, opet inspiriran vlastitom majkom, napisao povodom velikog Marijanskog kongresa u Mariji Bistrici. Intervju koji je dao tjedniku Glas Koncila svrstao ga je u očima dežurnih cenzora u neprijateljski tabor te mu priskrbio nove zabrane koje je novi album, srećom, ublažio, tim više jer se držao na distanci od politike i ideologije. Nova zbirka utvrdila je pozicije stečene prvijencem, dokazavši da Arsenov talent nije kratka vijeka i da se polako stvara priča koja će se razvijati dugim stazama. Manje pristupačan nego “Čovjek kao ja”, ispunjen pjesmama još istančanijeg rukopisa, Arsenov drugi album bio je (i ostao) remek-djelo “iz pozadine”, koji uz instantne klasike poput “O, mladosti” i “Ne plači” sadrži i istančane ljepotice kakve su “Pored mene” i “Balada o prolaznosti” ili pak krhka minijatura “Poslije toliko godina”, bliska poetici Scotta Walkera.
Ovaj paket uključuje i završni dio maestralnog nastupnog trolista Arsenovih albuma: “Homo volans” prvi je dvostruki album hrvatske diskografije (ovdje je na jednom CD-u, ali izvorno izdanje je zbog pozamašne minutaže sadržavalo dvije ploče), objavljen 1973., opet pred sam kraj godine. Što zbog svih “nesporazuma” sa strukom, “strukom” i publikom, što zbog logičnog zrenja vlastite poetike, treći album donio je nove odmake od normi i normativa zabavne glazbe i općenito srednjostrujaške matrice. Ne zazirući i od atonalnosti (završnica “Oprosti mi”, “Ponovo ti govorim”), kabaretske forme (“Pravilna ishrana”, “Kada sretnem djevu bajnu”, “Priča o jednom kapitanu”) već prigrljene na prethodniku, i avangardnih receptura (“Mirni podstanar”, “To nije važno”), ne donoseći – osim još jednog klasika “Tvoje nježne godine” – priloge budućim kompilacijama ni top-listama i programu radiopostaja, “Homo volans” bio je prava kruna prve faze Arsenove karijere pa tako i nezaobilazan prilog ovom izdanju “Original Album Collection”, koje preskače albume iz druge polovice sedamdesetih i s početka osamdesetih i nastavlja retrospektivu s “Provincijom” iz 1984.
Album već posve sazrelog autorsko-izvođačkog rukopisa čini se već kao djelo rutinski postignute kvalitete. Nastao nakon iznimno uspješnih iskustava s filmskom i narodnom glazbom, “Provincija” je zbirka pjesama podjednako odmaknutih od avangardnih manira i od zabavnoglazbenih mediokriteta, a donosi standarde poput “Sve te vodilo k meni”, “Djevojka iz moga kraja”, “Kako si”, “Ne vraćaj se starim ljubavima” i “Mornarski kaput” te miris i dašak podneblja kojem Arsen ne propušta zahvaljivati na nadahnuću, bilo kroz poneki stih ili kroz glazbenu crticu, podneblja prostrtog između rodnog Šibenika i stalno obećavajućeg Zagreba. Upravo to je možda najljepša odlika rukopisa ovog velikog autora, možda ponekad nadmenog u pozi, ali uvijek malenog kad su u pitanju korijeni poziva koji je tu pozu omogućio. “Provincija” to uistinu sjajno podcrtava.
Preostala dva naslova zastupljena ovdje datiraju iz vremena nakon osamostaljenja Hrvatske. “Ministarstvo straha” iz 1997. (prvotno objavljen samo kao “Ministarstvo”) očekivan je Arsenov osvrt na vrijeme nakon početnog zanosa ostvarenjem nacionalne neovisnosti i demokracije. Privremeno zamrznuta okupacija dijela zemlje, sve očitiji grijesi pretvorbe i privatizacije te vrlo krhka ravnoteža nacionalne pomirbe u Arsenove su verse i note utkali osjećaje ispresijecane zebnjom i razočaranjem, pesimizmom u bojama. Nimalo vesela zbirka nagrađena Porinom u kategoriji zabavne glazbe već i samim naslovima poput “Ratni profiteri”, “Ministarstvo straha”, “Čovjek bez zvijezde” ili “Stari vuci” secira svoje vrijeme i ono isto podneblje kroz vrlo osobne naočale, a autorski rad “pojačan” je vrlo sugestivnim stihovima Antuna Šoljana u “Seosko groblje I” i “Seosko groblje II”.
“Na zlu putu” iz 2004. prati putanju zacrtanu “Ministarstvom”, a svojedobno se pojavio kao povratnički album nakon liječenja u Padovi, gdje mu je presađena jetra. Zbirka od čak 19 pjesama tipičan je izdanak zrelog, definiranog rukopisa i posve izgrađenog pogleda na svijet. Nagrađen Porinom i kao album godine i kao najbolji album zabavne i ovaj put pop glazbe, “Na zlu putu” sažima Arsena i daje odgovore na većinu pitanja vezanih uz “tajnu vještinu” ovog po mnogo čemu posebnog autora. Kao takav – iako je Arsen 2008. objavio još jedan album, jednako maestralni “Rebus” – upravo je savršen epilog ovom “paketiću” kojim Croatia Records danas predstavlja jednog od naših najvećih glazbenika i pjesnika. Kako sam već naznačio, tu vidno nedostaju aspekti Arsenova rada koji su finije nijansirali njegov temperament i modus operandi, kao što je filmska glazba i osobito klapske pjesme. Posebno kompleksan vjerski i duhovni Arsenov svijet prisutniji je u njegovoj poeziji, no i kroz sve ove note i stihove provlači se isti stvaralački duh koji je i beskompromisan i ponizan, postavljen uvijek “sam protiv sviju”, ali i posve opušten u najtradicionalnijim recepturama, s mnogima na vi, a s mnogočemu na ti. Autor “Majke Marije” i “Djevojke iz moga kraja”, “Vratija se Šime” i “Amiga” daleko je od jednodimenzionalnosti koliko su njegove pjesme daleko od zaborava. Svoje čežnje i preokupacije prije dvije je godine poveo na onaj svijet, nama ostavivši njihovu jeku u obliku pjesama skupljenih ovdje i na desetcima albuma i kompilacija, kao i u radovima svojih baštinika i imitatora. Kao takva retrospektiva, Arsenov je “Original Album Collection” izuzetno vrijedna škrinja otvorena i najnovijim generacijama stasalima dugo nakon “Kuće pored mora”.
Toni Matošin | Bitno.net
