PJESME MEDIHE ŠEHIDIĆ: Otac je želio biti kormilar
Piše: Mediha Šehidić
NARUDŽBA
Otac zakačen
za zavjesu
kao štofani leptir
gleda kako na papiru
sa pečatom rudnika Raspotočje
krivotvorim njegov potpis
Dvije ili tri tone
pitam
dvije je dovoljno
za dvoje
kaže
U direkciji Rudnika
lakirana požutjela vrata
na kojima stoji
iskrivljenim rukopisom
napisana cedulja
narudžbe do dvanaest
Unutra sjedi žena
ima njegovane
male kandže
i ogroman crveni kljun
Daj ličnu
nemam
koliko ti je godina
osamnaest slažem
ko je potpisao - otac
gdje je - radi
majka - mrtva
ne može bez lične
Imam pare dao otac
hajde na blagajnu
dvije tone
adresa brodska
biće za dvije sedmice
Vraćam se kući
i ispred Srpske crkve
ugledam oca
naslonjenog na ogradu
gleda me i kaže
Lažeš
i ja sam umro
Zastanem postiđeno
što me opet uhvatio u laži
i proučim mu
Fatihu.
RUKE
Kad je otac spustio ruku na moju glavu
Kosa nije osjetila ništa
A tjeme se nakostriješilo
I otac je umro od moga straha.
Kad se mati rastajala s dahom
Stavila sam svoju ruku na njenu
Ispružila palac čekajući da se
Treptavo krhko bilo ušuti
I majka je umrla od moga čekanja.
Kad je čovjek kojem sam
Na ruke izdahnula očev strah majčino bilo
Svoj nakostriješ i iskonsko čekanje
U zadimljenoj kafani blizu biblioteke
Svojom rukom prešao preko moje ruke
Ja sam osjetila da mene
Ispod njegove kože nema
I da me tamo nikada bilo nije
Bliže od dodira na četiri stotine milja
D a lj i n e.
Kad sam izvukla svoju ruku ispod njegove
Na tamnom je licu zrelog čovjeka
Zaiskrilo veliko olakšanje
Lijevo oko se nasmijalo
A desno pratilo dim iz cigarete.
I ja sam ustala odlazeći da umrem.
Kad je Bog spustio ruku
Na Moje Tjeme Moje Bilo Moje Čekanje
Moj Strah Moju Jezu i Moj Bol
Zaplakala sam a On je prošaputao
Ako te ni u kome nema
U meni te sigurno ima
Dijete zaigrano.
Onda sam ustala
I otišla da još malo
D i š e m.
KORMILAR
Otac češlja moju kosu
i priča kako je kao mladić
radio u Dubrovniku
opsjednuto gledao u brodove
i želio postati kormilar.
Objašnjava putanje
i kretanja brodova
teško je kaže kormilar biti
jer voziti brod ne znači
držati kormilo u rukama.
Ako ukriviš za dva centimetra
na početku puta
na kraju budeš miljama
udaljena od cilja.
Reci joj da iznad svakog kormilara
postoji Kormilar
jetko ubacuje nena iz ćoška
pa savjetuje ocu da naveče
kad se vraća s posla
i prolazi pored mezarja
prouči suru Kurejš
jer u kaburima ima nemirnih mrtvaca
koji iskaču u mraku
da živim ljudima prepriječe put.
Meni se zbog nenine priče
brodovi učiniše nišani
koji bjelasaju na čistini
samo dva pogrešna centimetra
na početku puta samo dva
i na kraju budeš miljama
udaljen od mjesta
na kojem si se htio usidriti
dok se sjenke nemirnih mrtvaca
rasipaju po putevima
kojima kroče ljudi
nalik mome ocu.
VITRE
Poštar rumenih obraza
Sa kapom na glavi
Svakog mjeseca
Pokuca na naša vrata
I veselo uzvikne
Penzija djeco penzija
Otcijepi trećinu čeka
Na kojem stoji ukucana cifra
Stošezdesetšestdinara
I četrdeset para
Sa još mnogo bespotrebnih nula
Pruži hemijsku olovku i kaže
Ovdje autogram madam
Na čeku stoji puno ime i prezime
Moga oca i ja znam da je on ovdje
Poput Ere s onog svijeta
Pošiljalac
Veseli poštar Mićko
Isporučilac
A ja polupismeni mali
Primalac
Život ovdje težak je
Pun odricanja i kušnji
Kao u uzvišenom mjesecu Ramazanu
Moj pametni otac to zna
Zato svojoj djeci
Preko veselog poštara
Svakog mjeseca
Spusti vitre u šake.
Naš poštar Mićko
Objesio se jednog dana
U štali iza rodne kuće.
Ja sam se stresla i promrmljala
Pokoj ti duši ludi Mićko
Strahujući da će nam zbog
Nasmijanog veseljaka
A sada i obješenjaka
Zakasniti očeva isporuka na vrata
Jer moj otac svakog prvog u mjesecu
Ustane prije sabaha da bude prvi
U redu na božjem šalteru
Dok u rukama drži popunjenu uplatnicu
Kojom svojoj djeci uplaćuje vitre.
Kabulosum oče
Šapnem kad stavim potpis
Na popunjen ček
Da te Svemogući ne zaboravi
Kao što ti ne zaboravljaš nas.
Halalosum sine
Da i ti uzmogneš davati
I da ne moraš još dugo
Na vratima naše kuće
Čekati na ludog Mićka veseljaka
I obješenjaka.
*Mediha Šehidić rođena je 1964. godine u Zenici. Od 1995. godine živi u Beču. U Izdavačkoj kući Buybook objavila je zbirku priča "Brodska cesta BB".
