ZELENI TALAS - Predizborne laži i litijumska opasnost
Ilustracija Jelena Žilić
Sedam je targetiranih lokacija u BiH s potencijalnim ležištima litijuma. I ne može biti da rudarenje i prerada neće opasno ugroziti nešto od navedenog u ministrovom izlaganju. U suprotnom, Evropa bi ga kod sebe rudarila.
Piše: Jelena Jevđenić
„Ni jedna država, nikada, ni naša, neće dopustiti da se vrši eksploatacija, dakle otvara rudarska proizvodnja na bilo kom lokalitetu koji može da ugrozi život ljudi, da ugrozi životinjski svijet na tom prostoru, da negativno utiče na vodu, na zemljište i na klimu. To niko neće dopustiti.“
Izjavio je ovo ministar Đokić prije nekoliko dana za jedan banjalučki portal na pitanje novinara da prokomentariše litijumsku groznicu.
Naglasio je ministar da trebamo razlikovati eksploataciju i istraživanja koja su benigna. Nahvalio investitore i ubijedio građane da nema mjesta strahu.
Ne zna se tačno da li je ministar u međuvremenu prošao brzi kurs demokratije i vladavine prava, ili je samo predizborna slatka priča, ali činjenica je da sve što je navedeno u toj izjavi je laž, jer ministarstvo, na čijem je čelu i država koju pominje, su već bezbroj puta načinili štetu i prirodi i ljudima.
Da se već otvorio rudnik na lokalitetu koji ugrožava život ljudi primjer je rudnik u Bistrici. I to ilegalni, a naknadno legalni. U naseljenom mjestu, koje broji oko hiljadu stanovnika, 50 đaka osnovaca. U mjestu gdje svaka kuća proizvodi hranu, uzgaja stoku, proizvodi mlijeko. Sve je to dozvolila država, a Ministarstvo energetike i rudarstva naknadno izdavalo dozvole, kako je koja trebala ovom privatnom rudniku.
Da je već voda zbog rudnika zagađena primjer je rudnik Medna kod Mrkonjić Grada. Privatni, ilegalni, a naknadno legalni rudnik, kao u Bistrici, od početka radova je zatrovao potok Grabovac, a putem njega Medljanku i na kraju veliku i prelijepu Sanu. Umjesto bistrog seoskog potoka, Grabovac se pretvorio u crnu tekućicu čijim koritom ne teče ništa više živo.
I još bezbroj primjera. Male hidroelektrane, rudnici, spalionice, termoelektrane...
I da nakon svega građani povjeruju da iskopavanje litijuma i drugih minerala neće biti moguće u njihovom dvorištu. Sada kada i za geološka istraživanja, benigne radnje kako ih je ministar nazvao, ne treba saglasnost građana.
Sada kada se u Srbiji otvara najveća trovaonica uz aplauz evropskog vrha, a zna se, kuda Vučić tuda i RS.
Tamo gdje ima profita za par džepova.
Čak je i predsjednik RS-a, ponudio ovaj bosanskohercegovački entitet kazavši da je RS kao i Srbija spremna da ide istim putem.
Sam odlučio, bez Narodne skupštine, a kamoli da se nešto građane pita.
Dok je ministru Đokiću žao, kako je još rekao „što je neko svjesno stvarao zabludu i trovao narod da spriječi da država sazna šta sve ona ima“, građani su i te kako svjesni šta ova država ima. Nepopravljivo korumpiran politički vrh, kriminalne saradnike, zaduženja, pljačku, otimanje zemlje.
A da su trovani, jesu. Preko trideset godina. Pa i tako kontaminirani prezreli su ovakve predizborne narikače o fer raspodjeli i vladavini prava. Brizi za zdravu životnu sredinu. Za blagostanje građana. Ekonomskom procvatu koji nikako da procvjeta, već sve više vene.
Ali ono što je najgore od svega, kada je u pitanju ekstrakcija tako opasnog po prirodu i zdravlje minerala, je to što o tome odlučuju pohlepna, korumpirana i potkupljiva družina.
Baš kao što jednom jedan ekolog reče „što se tiče nestručnog zapošljavanja, drago mi je što nemamo nuklearne elektrane“.
Sedam je targetiranih lokacija u BiH s potencijalnim ležištima litijuma. I ne može biti da rudarenje i prerada neće opasno ugroziti nešto od navedenog u ministrovom izlaganju. U suprotnom, Evropa bi ga kod sebe rudarila.
Kolumne „Zeleni talas", su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls
