ŽUTA MINUTA – Spot za himnu i tri barabe

Ilustracija Jelena Žilić

Ukrajina i Moldavija započinju pristupne pregovore s Evropskom unijom. Fudbalske reprezentacije Srbije i Hrvatske poslije neslavnog nastupa na Evropskom prvenstvu vratile se kućama. U Bosni i Hercegovini stanje redovno – prva vijest kao da nikoga ne interesuje, a druga vodi borbu za prvo mjesto među životno važnim događajima s novim estradnim nastupima političara.

Piše: Miljan Kovač

Nakon što je federalni ministar policije u eter pustio „patriotski“ muzički spot, mikrofona se latio i iskusni estradni izvođač Milorad Dodik. I ovaj put nadmašio je samog sebe – zapjevao je na parastosu. Mada je pjevao na parastosu poginulim borcima, to ni Boračku organizaciju nije posebno uznemirilo. Uostalom oni su odavno postali Dodikov prateći orkestar za svadbe, parastose i patriotsko-cirkuske nastupe.

Ni to što je Ramo Isak zajedno sa svojim sinovima nastupio u muzičkom spotu u kome se pjeva o njemu i njegovoj navodnoj armiji, nije posebno šokiralo šire narodne mase. Poslužilo je tek da još jednu partiju „dodave“ između njega i pojedinih političko-estradnih radnika iz Republike Srpske. Dobro došlo u preuranjenoj predizbornoj kampanji pred lokalne izbore. Oglasio se resorni državni ministar za bezbjednost Nenad Nešić i nešto „odsvirao“ za široke mase. Izbori se bliže, valja se, a „velikom medvjedu“ nije ni do  samog sebe.

Zaokupljen problemima ozbiljnijim nego ikad, Dodiku nije ni do Rame. Uostalom on odranije, bolje saveznike do njemu sličnih pjevača iz Federacije BiH, nikada nije ni imao.

Upravo su Dodikovi sarajevski saveznici, bez obzira radi li se o bivšim partnerima iz SDA ili sadašnjim iz „Trojke“, od njega godinama pravili „velikog srpskog vožda“, koji hoće „Odcijepiti RS od Bosne i Hercegovine“ i druge meleme za uši nacionalističkog glasačkog tijela u ovom entitetu, namičući mu nove glasače i nove mandate.

Nije im ni on za to ostajao dužan praveći od istih „velike bosanske patriote“. Uostalom o čemu bi Ramo pjevao i kakvu bi „silnu armiju“, makar u pjesmi, okupljao da mu nije Dodika. Pjesma ih je održala – „njojzi hvala“

S izuzetkom nastupa na parastosu Dodik je sviranje prepustio onima kojima je više do pjesme. Eno Nenad Stevandić hoće da vrati himnu Bože pravde u RS, koju je Ustavni sud BiH odavno proglasio neustavnom u ovom entitetu. Međutim kako nije navikao da svira dugo, već samo da kratko zatrubi kao nekad za volanom crvenog kombija, Stevandić se ni ovaj put nije proslavio. Samo što je udario u prve taktove stare himne, svirač je neslavno spustio trubu. Ispostavilo se da nije ni imao namjeru da predloži vraćanje neustavne himne. Njegov prijedlog se svodi na to da bi se u „odrađenim prigodama“ pored aktuelne entitetske himne „Moja Republika“ mogla izvoditi i himna Srbije „Bože pravde“.

Stevandiću se mora priznati da zna izbjeći opasnost. Da je predložio kršenje odluka Ustavnog suda BiH za to bi mogao snositi zakonske posljedice. Ovako predlaže da se dozvoli izvođenje himne druge države - ponekad. Što je uostalom sad i moguće. Recimo kada predsjednik neke države dođe u zvaničnu posjetu BiH svira se i himna te zemlje. I ništa tu nije sporno osim što se bombastičnim vraćanjem srpske himne može prikupiti koji glas od naivnog glasačkog tijela.

A naslušali smo se ovih dana širom BiH i „Bože pravde“, a bogami i „Lijepe naše domovine“ – dok su širom zemlje mase euforično čekale nastupe reprezentacija susjednih država na Evropskom fudbalskom prvenstvu.

Na organizovanim praćenjima utakmica u kojima su nastupale reprezentacije Srbije ili Hrvatske, dominirali su vodeći političari srpskog i hrvatskog političkog establišmenta u BiH.

Neki su putovali i do njemačkih stadiona. Reprezentacijama za koje su navijali donijeli su taman onoliko sreće koliko je godinama donose građanima Bosne i Hercegovine. Uključujući i one koji smatraju da nam nije ni mjesto u Evropi. Ni na nekom drugom kontinentu, kažu,  ne bi bili među prvima, ali bar ne bi bili zadnji u svemu.

Kolumne „Žuta minuta", su dio serije „Impuls semafor“ 

Autor: Impuls