Jajce: Spašavanje vodopada ili devastacija prirode?

Dok su građani nezadovoljni radovima na koritu Plive i vodopadu u Jajcu, stručnjaci kažu da se moralo upravo tako.

 Mladen Obrenović

Jedna je peticija, pokrenuta na društvenim mrežama, uzburkala javnost u Jajcu. Nezadovoljni sanacijom korita Plive i vodopada u tom bosanskom gradu, koji zbog slavne povijesti nosi i prefiks “kraljevski”, građani su upozorili na najmanje 12 godina kompleksnih radova, uglavnom uz pomoć teške mehanizacije, i “ulupanih” stotina tona željeza i nebrojeno kubika betona u prirodni ambijent vodopada, zaštitnog znaka i prepoznatljive vizure Jajca.

Ako se tome doda i činjenica da je utrošeno nekoliko milijuna konvertibilnih maraka, nezadovoljstvo građana tim je još veće.

Nisu Jajčani zadovoljni ni vidikovcem, koji treba služiti i za kulturno-zabavne manifestacije jer “očito nisu računali da bi izvođači bili mokri do gole kože”, niti time da im je vodopad nastao na naslagama sedre, koje su se taložile milenijima, sada niži za gotovo četiri metra. Upozoravaju i kako je malo Jajčana bio uključen u cijeli projekt.

Svjesni su i da će projektanti i izvođači radova, a cijeli je posao vodilo Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH, reći kako su zahvati bili nužni u cilju osiguranja stabilnosti vodopada, odnosno zaustavljanja erozijskog uništavanja vodotoka Plive, te omogućavanja ponovnog taloženja sedre.

“Procijenjena vrijednost čitavog projekta iznosi cca 8,5 miliona konvertibilnih maraka, a projekt bi se izvodio u tri faze. Obzirom na složenost projekta sanacije u tehničkom pogledu, mišljenja smo da su sanacijski radovi izvedeni kao trajno rješenje kvalitetno i u skladu sa strukom. Do sada su više puta izvođeni radovi na sanaciji korita i vodopada rijeke Plive, ali izvedena tehnička rješenja nisu sačuvala vodopad od devastacije”, kažu u Ministarstvu.

Kad službenik 'nije voljan'

“Odabrani koncept sanacijskih zahvata je imao za cilj da se postigne približno isti stupanj sigurnosti u pogledu stabilnosti obala, korita i vodopada na cijeloj dionici, kao i da se novi profili što više prilagode prirodnom koritu te zaustavi daljnja erozija vodopada”, navode u federalnom Ministarstvu okoliša i turizma.

Na pitanje jesu li ipak mogli koristiti prirodni materijali, prije svega kamen i to na lokaciji vidikovca, koji se nalazi nasuprot vodopada, odgovaraju kako je “realizacija cijelog projekta provođena u skladu sa prihvaćenim tehničkim rješenjima i sa materijalima datim u projektnoj dokumentaciji”.

Iz Agencije za vodno područje rijeke Save stigli su tek podaci da su radovi od 2004. godine trajali u više faza i da je za sanaciju vodopada utrošeno 4,2 milijuna, a za sanaciju Plive dodatna četiri milijuna maraka.

Za sve ostale odgovore upućuju na ministarstvo ili ured Agencije u Jajcu. Potonji, pak, “nisu bili baš nešto voljni, niti zainteresovani” razgovarati s novinarima.

Je li peticija zakasnila?

No, takav odgovor i ono što su vidjeli na terenu ne zadovoljava građane. Pokretače peticije neki će njihovi sugrađani upozoriti i da su se “prekasno sjetili”, jer su radovi pri kraju.

“Bez obzira ko je pokrenuo tu inicijativu, zakasnio je - kampanja je trebala ići prije 12 godina. Ograđujem se od te kampanje jer neće biti svrsishodna, niti imalo korisna. Bojim se da je sad nemoguće bilo šta izmijeniti, sem pustiti da se izvrše oni završni radovi koji će imati nekog efekta, a to su postavljanje silaznih stepenica do vidikovca, pokrivanje samog vidikovca i uređenje prostora oko njega. To su sve radovi koji su trebali biti gotovi prošle i pretprošle godine”, kaže Huso Hadžić, direktor Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

Na toj je poziciji posljednje tri godine, pa kaže da više može pričati kao građanin koji je pratio ono što se do sada radilo. “Kao građanin, nikad to ne bih dozvolio, jer su oskrnavili vodopad, skratili ga i napravili ruglo. Niti onaj plato ne bih tamo predvidio, jer ko iole razumije šta je vodopad nikad ne bi ono tamo stavio – zbog udara i prskanja vode”, dodaje.

Strahuje i da će zbog nelogičnih rješenja u tzv. slapištu, jer je “sve napravljeno bez ikakvog ispusta tako da je u bazenu već sada puno pijeska i mulja koje je neophodno očistiti”, upitni postati i skokovi u vodu, kao nova i dobro prihvaćena atrakcija Jajca.

Strogi kriteriji UNESCO-a

Na činjenicu da se u zahvatima na Plivi “koristilo previše betona i umjetnih materijala”, upozorio je prije šest godina i Međunarodni savjet za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS). Bilo je to u vrijeme kad je Jajce odustalo od kandidature za uvrštavanje na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Grad koji je poznat i kao muzej pod vedrim nebom, jer ima 28 nacionalnih spomenika i vodopad među najljepših 10 u svijetu, odustao je u strahu da ne bude odbijen zbog brojnih propusta, prije svega bespravne gradnje u staroj gradskoj jezgri. Na to, kao i na “višak betona”, upozorio je upravo ICOMOS, nevladina organizacija koja savjetuje UNESCO.

“Stručnjaci UNESCO-a su postavili pitanje vodopada i smatrali da su potrebne određene korekcije. Jasno je svima bilo, još prilikom izvođenja radova, da su urađene neke stvari koje će se kasnije pokazati štetnim. Vizura vodopada značajno se promijenila i to se jasno vidi. Zato će se o tome, kad uslijedi naredna nominacija Jajca za UNESCO-vu listu, i o tome morati povesti puno više računa negoli prvi put. Prirodna, kulturna i povijesna baština Jajca jednostavno su neodvojivi”, ukazuje Dubravko Lovrenović, predsjednik Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Načelnik općine Jajce Edin Hozan navodi kako je aplikacija prema UNESCO-u povučena “zbog nekih drugih loših stvari unutar starog grada” i da sve to “nema nikakve veze sa vodopadom”.

“Cijelu priču oko vodopada doveli su do samog kraja i on je takav kakav jeste - nekom se sviđa, nekom manje, a nekom se nikako ne sviđa. Može se postaviti pitanje je li estetski i ambijentalno sve to dobro riješeno, je li korišten adekvatan materijal, ali ono što je tačno i što je suština - vodopad je stabilizovan. Okolni ambijent i korištenje betona, ali i sve što je to pratilo, to je neka druga priča. Da li je moglo drugačije, sasvim sigurno da jeste”, smatra Hozan.

Vapaj za spas jezera

Geolog Atif Kučuković upozorava i kako će Jajce, zbog ljudskog nemara, izgubiti i svoja druga dva bisera - plivska jezera na zapadnom izlazu iz grada.

“Malo jezero za najdalje 30 godina ćemo izgubiti, a sve zbog nepažnje. Ono je izgubilo svoju zapreminu za najmanje 40 posto, a sad se rapidnom brzinom samo sužava, obrasta biljnom vegetacijom i uskoro ćemo dobiti zamuljeno korito. Veliko jezero također propada, vegetacija ga osvaja i ovo je posljednji vapaj za spas oba jezera”, apelira.

Malo su pitali Jajčane

Općinske vlasti, po riječima načelnika, “vrlo malo ili nimalo” bile su uključene u proces sanacije vodotoka Plive. Tek su informirani o radovima, ali “nisu imali nikakav utjecaj kako će sve to izgledati, tko će i na koji način raditi”.

Na činjenicu da su Jajčane, a pogotovo stručnjake malo pitali upozorava i geolog Atif Kučuković. Neki nedostaci već su sada vidljivi, ukazuje. Zajedno s kolegama iz Jajačkog akademskog kluba pokušao je ukazati na propuste i dati korisne prijedloge, ali bezuspješno.

“Samo je trebalo poštovati građevinsku historiju Jajca, a taj grad je izgrađen od sedre i u njemu su korišteni samo autohtoni materijali. Nije bilo ni betona, ni cementa. Neki ljudi misle da beton čini grad, a zaboravljaju da Jajce nije ni Los Angeles, ni New York. Jednostavno se cijelom tom poslu nije pristupilo stručno, niti su zvali ljude sa bogatim iskustvom”, žali se Kučuković.

Posebno je kritičan prema političarima, smatrajući da “svaka stranačka vlast ostavlja nakaradni pečat nad samim gradom i stvara sliku koju je nemoguiće ispraviti zbog čega će Jajce vrlo teško na UNESCO-ovu listu”.

“Pliva je majka ovoga grada, jer je napravila dva divna jezera, istaložila tolike količine sedre koje su stvorile divan vodopad. Cijeli jedan grad nekad je izgrađen od sedre, a onda su sve to zamijenili betonom, bez konsultacija i na trajnu štetu”, konstatira Kučuković.

Kandidatura za UNESCO dijela grada

“Pošto se zbog devastacije grada i vodopada, što je utvrdio ICOMOS, odustalo od kandidature cijelog srednjovjekovnog jezgra Jajca, razmatra se mogućnost kandidiranja na Listu UNESCO-a dijela grada na prostoru Katakombi, Medvjed kule, Crkve sv. Marije i zida od Medvjed kule do ulaza u tvrđavu, na kojoj se nalazi kraljevski portal sa bosanskim kraljevskim grbom Kotromanića”, objašnjava Tvrtko Zrile.

Narušen prirodni ambijent

I njegov kolega, jajački kroničar Tvrtko Zrile razočaran je sanacijom korita Plive i vodopada, smatrajući da je “narušen prirodni ambijent, a dio rijeke pretvoren je u veliko betonsko korito, bez imalo mašte, neprilagođeno terenu i okolišu, odnosno ambijentu u kojem se nalazi”.

“Betonski zidovi su okomiti ili vodoravni, tako da je prekrivena sedra, a pristup Plivi onemogućen. Građani u svemu nisu imali priliku da daju svoje mišljenje i primjedbe, osobito kad je u pitanju posljednja faza sanacije vodopada. Javna rasprava je na misteriozan način otkazana i to bez ikakvog obrazloženja”, podsjeća Zrile.

Na kraju ukazuje da Jajce nije ispunilo nijedan kriterij za upis na Listu UNESCO-a, zbog čega se odustalo od kandidature.

“Divljom gradnjom narušen je srednjovjekovni izgled Jajca. Naočigled svih nas srušene su bosanske kuće oko tvrđave, među kojima i Džabića kuća, jedna od najljepših u BiH. Devastirano je srednjovjekovno jezgro Jajca, a nestručnom sanacijom korita Plive i vodopada devastirana je i kultna slika Jajca: sa vodopadom u centru grada iza kojeg je srednjovjekovni grad sa svojim zidinama i kulama i kućama sa strmim, četverovodnim krovom od šindre”, objašnjava.

Iniijator potpisivanja peticije, objavljene na Facebook stranici "Jajce grad muzej", Zijad Plivac tvrdi da je “većina Jajčana veoma nezadovoljna tzv. sanacijom vodopada”. Ukazuje i kako treba razlikovati pogled na prirodne ljepote Jajca “očima turista i domaćim očima”, jer su gosti oduševljeni viđenim u Jajcu, a domaći znaju i dobre, i loše dane jajačkog “amblema”.

Žalosti ga to što građani nikako nisu bili uključeni u cijeli projekt, “čak nisu imali ni uvida”. Peticijom želi potaknuti “korekcije koje su imperativ: korekciju ugaonog zida koji zaklanja desnu stranu slapa, betonske zidove obložiti kamenom, metalnu ogradu obložiti drvetom...”

“Peticija nije stigla prekasno, a druge mogućnosti nismo ni imali. Sve navedene korekcije su zaista potrebne i izvodljive. Peticijom ćemo zahtijevati javnu raspravu u Jajcu sa ljudima iz ministarstva kako bi se navedeni problemi riješili na najbolji mogući način”, zaključno kaže Plivac.

Izvor: Al Jazeera