Ekološkoj državi nafta ne može donijeti ništa dobro

Da će Crna Gora biti nova Norveška ukoliko se u njenom priobalju nađe nafta i da će blagostanje za sve građane/ke biti jedina posljedica nakon što iskopavanja počnu na oko dva kilometra duž cijele obale, bajka je u koju nitko tko je posljednjih 25 godina proveo u Crnoj Gori i vidio način na koji je odrađena privatizacija ne može povjerovati. Priče da će nafta donijeti preporod maloj mediteranskoj državi, da će predstavnici vlasti biti u stanju zaštititi državne interese, umjesto da ih podčine interesima multinacionalnih kompanija, iako se i dalje čuju, imaju sve manje pristalica.

Vlada Crne Gore se godinama priprema za početak istraživanja postojanja nafte i plina na podmorju s kojim država raspolaže pa su tako donijeti brojni zakoni, planovi i strategije, a 2013. godine raspisan je i natječaj na koji se javilo više inozemnih kompanija koje su spremne provjeriti ima li na potezu od granice s Albanijom – preko Ulcinja, Bara i Budve nečega dugoročno interesantnog za njih.

Na natječaju je ponuđeno 2/3 crnogorske obale i zbog spora sa Hrvatskom oko Prevlake odlučeno je da istraživanja krenu s druge strane, od granice sa Albanijom.

Na pogubne posljednice i samo istraživanja uporno ukazuju iz nevladine organizacije Green Home, a izvršna direktorica Nataša Kovačević upozorava da se u Nacrtu Studije o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za istraživanje nafte i gasa u Crnoj Gori jasno konstatiraju problemi gubitka transparentnosti mora i azurno plave boje, kao posljedice seizmičkih istražnih aktivnosti i bušenja dna mora, pojava povremenog curenja nafte kao redovnog dijela procesa izgradnje i operacionalizacije platformi.

Prvo će stradati ribarstvo

„Ukoliko se blokovi za istraživanje nafte i gasa operacionalizuju, razvoj zasnovan na turizmu, slogan „divlje ljepote“ i ekološke države kao ideje naših predaka, možemo u potpunosti zaboraviti“, kazala je Kovačević.

Prema njenim riječima najveće posljedice će pretrpiti ribarstvo već u samoj fazi istraživanja nalazišta plina i nafte u podmorju, koja se provode seizmičkim zračnim puškama koje aktiviraju eksplozije ispod vode jačine i do 240 decibela.

„Ove zvučne detonacije mogu teško oštetiti morske organizme i dovesti do drastičnih migracija ili pomora ribe. Samo jedan zvučni talas dostiže širinu djelovanja u obimu od 60 kilometara od epicentra, tako da morski sisari, ribe i druge vrste unutar ovog pojasa, a najbliže izvoru, uginu od oštećenja senzora za vid i orjentaciju, pucanja organa, dok mlađ biva trajno uništena“, rekla je Kovačević.

Iz Ministarstva ekonomije, koje je zaduženo za ovaj postupak, tvrde da se politika u domeni istraživanja (i eventualne dalje eksploatacije) temelji na odgovornom upravljanu, a ne na izvlačenju maksimalne dobiti te da takve aktivnosti nisu u suprotnosti s turizmom. Ipak, Kovačević smatra da te tvrdnje nisu odžive.

„Prema dosadašnjoj praksi planiranja i odlučivanja o pitanjima istraživanja nafte i gasa u Crnoj Gori, tvrdnje Ministarstva ekonomije o budućem odgovornom upravljanju i pristupanju istraživanja su u najmanju ruku neozbiljne i neistinite.

U samom začetku ove sulude ideje u jednoj ekološkoj državi, kakvom je Crna Gora Ustavom proklamovana, Ministarstvo je ušlo u proceduru u kojoj je bez riječi ekologa i drugih ključnih stručnjaka, te bez javne rasprave proizvoljno izdijelilo cijelo crnogorsko primorje na 26 blokova i proglasilo ga istraživačkim područjem za naftne kompanije, od čega je 13 blokova predmet trenutno otvorenog javnog tendera.

Nikako ne može biti prihvatljivo da se Strateška procjena uticaja na životnu sredinu, koja bi trebala da definiše obim i intezitet radova na istraživanju nafte i gasa donosi naknadno, nakon što je Ministarstvo donijelo odluku koliko područje će biti dato u koncesiju i kojim kompanijama. Tim činjenjem je unaprijed odlučena ključna dilema o tome koji dio Jadrana je eventualno prihvatljivo staviti na tender za takvo rizično istraživanje, koja udaljenost od obale i osjetljivih područja se mora poštovati, kakve razvojne alternative se nalaze ispred Crne Gore i slično“, kazala je ona.

O ovim pitanjima građani/ke treba, kako smatra, da se izjašnjavaju na javnoj raspravi ili još bolje na građanskom referendumu. Međutim, činjenica je da se crnogorskoj javnosti nije pružio ni elementarni nivo informacija o posljedicama koje istraživanje i ekspolatacija nafte i gasa iz podmorja nosi sa sobom.

„Energetski lobi se iživljava nad građanima“

„Iživljavanje energetskog lobija nad građanima i privrednim granama od kojih Crna Gora zavisi, kao i prirodnim vrijednostima i resursima našeg podmorja postaje nedopustivo i visoko rizično za cijeli društveni sistem“, kazala je Kovačević.

Od građana/ki Crne Gore se, tvrdi, kriju sve bitne stavke ovog procesa, pri čemu su već izrađeni, i u prosincu 2014. godine usvojeni, nacrti ugovora o koncesiji i pregovaračke platforme za vođenje pregovora, a koji nisu predstavljeni crnogorskoj javnosti. Posebno je pitanje vezano za to tko kontrolira ono što se ugovara uzimajući u obzir da u Crnoj Gori nema uprave za ugljovodonike, kao ni kadra koji je obučen i iskusan u organiziranju, kontroli i zaštiti od rizika curenja nafte i plina u Crnoj Gori.

Grafikon s blokovima za istraživanje preuzet sa stranice Ministarstva ekonomije Crne Gore posvećenog istraživanju nafte i plina

Kovačević tvrdi da nisu točne optužbe koje dolaze iz Vlade, da Green Home nije pokušao surađivati s njima te da im se uopšte nisu ni obraćali.

„Green Home je kao jedina NVO prisustvovala konsultativnom sastanku za Utvrđivanje obima i sadržaja Nacrta Strateške procjene uticaja na životnu sredinu, iako smo i tada znali da je riječ o netransparentnom i naopakom procesu gdje je javnost prilikom odlučivanja o potrebi istraživanja nafte i gasa u Crnoj Gori morala biti pozvana, obzirom na visoke rizike po životnu sredinu, dosadašnji način privređivanja i život ljudi koje ovakav projekat nosi. Iznijeli smo vrlo opširne komentare i stavove usmenim i pismenim putem, posebno na indikatore koji će se ocjenjivati i prema kojima će se odlučivati da li je uticaj ovog projekta veliki u toj mjeri da projekat treba obustaviti“, kazala je Kovačević dodajući da su koordinirali izradu komentara s drugih sedam NVO iz Crne Gore, o prekograničnim utjecajima na životnu sredinu za istoimeni projekt koji se radi u dijelu hrvatskog podmorja, te predali Agenciji za ugljovodonike i Ministarstvu gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Ni na jedan niti drugi priloženi dokument nikad nisu dobili odgovor niti bilo kakvu povratnu informaciju.
Kovačević je kazala da se trenutno očekuje javna rasprava za Nacrt Strateške procjene uticaja na životnu sredinu za projekat istraživanja nafte i gasa i da imaju „namjeru otvoreno stati protiv realizacije tog nepromišljenog projekta“. Green Home se zalaže i za odustajanje od istraživanja nafte i tu ideju će i dalje pokušavati realizirati.

„Naš stav smo više puta izrazili javno, a posebno tokom dva poslednja protesta, ispred Samita o nafti i gasu u Budvi, kada su se na jednom mjestu okupili potencijalni naftni investitori i 20. lipnja, na akciji u Baru „Ne nafti – zaustavimo bušenje Jadrana“ koja je sinhronizovano bila organizovana širom jadranskih zemalja“, istakla je ona.
Ono što ohrabruje je odustanak konzorcijuma Marathon Oil i OMV u Hrvatskoj, kao ozbiljno zainteresiranih korporacija s već uloženih 10 milijuna eura, zbog čega bi vjeruje Kovačević i drugi investitori morali biti prilično obeshrabreni.

„Bilo da je razlog njihovog odustanka neriješeni pogranični sporovi Hrvatske sa Slovenijom i Crnom Gorom ili preniska cijena nafte koja abolira isplativost ulaganja, činjenica je da zemlje u regionu na čelu sa Crnom Gorom su elementarno nepripremljene za jedan ovako ozbiljan i visokorizičan projekat. Ni jedna visokostandardizovana naftna kompanija se neće upustiti u saradnju sa zemljom koja nema jasne smjernice i kvalitetan pravno uređen sistem, osnovne institucije, kao ni kadar koji je obučen i iskusan u organizovanju, praćenju, kontroli i zaštiti od rizika curenja nafte i gasa“, nada se Kovačević.

U Crnoj Gori konačnu riječ trabaju dati poslanici/e i u Green Houm se nadaju da će članovi/ice parlamenta prepoznati sve posljedice koje istraživanje nafte i plina donosi sa sobom. Poslanicima/ama redovno dostavljaju informacije i činjenice o svim propustima Ministarstva, netransparentnom djelovanju i visokim rizicima te posljedicama u slučaju realizacije ovog projekta.

„Najveće štete će pretrpjeti oko 15.000 zaposlenih u hotelijerskom, ugostiteljskom i turistički uvezanim sektorima, dok se projekcije iz Strategije razvoja ljudskih resursa u sektoru turizma u Crnoj Gori 2016 za potrebnih 24.450 zaposlenih sigurno neće ostvariti. The Guardian navodi da je Crna Gora najbrže rastuća Svjetska turistička destinacija, a Forbs je stavlja na prvo mjesto top turističkih destinacija u 2016., pa ipak ni ove projekcije nisu dovoljne da bi se još jednom razmislilo o pogubnim posljedicama istraživanja nafte“, navela je naša sagovornica ističući da je „Crna Gora u prvom članu svog Ustava proglašena ekološkom državom, što jasno govori o njenom državnom razvojnom opredjeljenu, a što je inkorprirano manje ili više u svim strateškim i razvojnim dokumentima“.

„Ovu veliku ideju i višedecenijski razvojni koncept zasnovan na crnogorskim prirodnim resursima, Vlada Crne Gore kroz projekat istraživanja nafte i gasa, proizvoljno ruši, zarad brze zarade i kratkoročnih interesa jedne uske lobističke grupe koja po svemu sudeći srlja i vodi našu zemlju u propast. Želimo vjerovati da će ovi i drugi ekološki, ekonomski i parametri kvaliteta života i zdravlja građana Crne Gore biti prioritet i poslanicima u parlamentu te da će nas podržati u zaustavljanju planirane eksploatacije“, kazala je Kovačević.

Nezainteresiranost građana umanjuje šanse za referendum

Green Home je proljetos imao akciju zajedno sa sličnim organizacijama iz Hrvatske, a na pitanje da li slične aktivnosti imaju efekta i može li se u Crnoj Gori očekivati da građani na sličan način kao u Hrvatskoj izvrše pritisak na donosioce odluka, te koliko je referendum realna opcija Kovačević je kazala:

„Nažalost na nivou Crne Gore ne postoji organizovana grupa nevladinih organizacija koja strateški i sistematično prati pitanja istraživanja i ekspolatacije ugljovodonika, dok na regionalnom nivou smo povezani sa organizacijama iz Slovenije, Hrvatske, Italije i Albanije. Green Home se pridružila kampanji SOS za Jadran koju su osmislile NVO Sunce, Zelena akcija, Zelena Istra, Greenpeace, te blisko sarađujemo sa italijanskom organizacijom Legambiente u dijelu koji se odnosi na razmjenu informacija o stanju istraživanja i eksploatacije ugljovodonika na italijanskoj strani Jadrana, kao i u vezi prekograničnog uticaja na životnu sredinu.

U martu 2015. godine smo sa predstavnicima SOS za Jadran organizovali performans povodom održavanja „Samita o nafti i gasu“ kao i 20. juna kampanju pod sloganom „Ne nafti – zaustavimo bušenje Jadrana“ prilikom kojeg je 70 organizacija civilnog društva iz regiona potpisalo Zajednički manifest za budućnost jadranskog mora. Ipak se i dalje osjeća potreba za jačanjem povezanosti organizacija civilnog društva koje djeluju na temama zaštite Jadranskog mora, prepoznavanja koristi razmjene informacija i jačanjem zajedničke strategije i efektivnosti angažovanja organizacija. Iz ovog razloga 11 nevladinih organizacija iz Slovenije, Italije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije je ustanovilo platformu „Jedan Jadran“ koja neće djelovati na ad hoc osnovi već dugoročno na ostvarivanju održivog upravljanja resursima jednog zajedničkog Jadranskog mora.

Teme kojima će se baviti Platforma u prvom redu su vezane za pitanja eksploatacije nafte i gasa, ali i drugih tema vezano za Jadran kao što su: prostorne politike na obali, zagađivanje mora i otpad sa kopna plovnih objekata, održivi turizam, održivo ribarstvo i zaštićena područja u moru. Ova Platforma ekoloških organizacija svih zemalja Jadranskog mora je insturment koji ćemo koristiti za premošćivanje razlika koje postoje između postojećih međunarodnih i nacionalnih pravnih oblika zaštite Jadranskog mora i obala, kao i njihove manjkave primjene i sve učestalijeg kršenja i lošeg upravljanja u praksi“, kazala je Kovačević.
Kao veliki problem istaknula je neinformiranost građana/ki o posljedicama istraživanja Jadrana, i generalno prisutnu veliku razinu građanskog latentnog odnosa u procesima sudjelovanja javnosti.

„Iz tog razloga veoma je teško očekivati da će sami građani izvršiti pritisak na donosioce odluka da se zaustave dalja istraživanja nafte i gasa. Mi svakako nećemo odustat. Definitivno da nismo građanski sazreli da odlučno i riješeno zahtijevamo referendum kako je to bilo u Hrvatskoj, ali ovakve prakse iz susjedne zemlje nas pomažu i podržavaju da se isti postupak konačno počne sprovoditi i kod nas“, zaključila je Kovačević.

Autor: Marijana Camović

Izvor: Voxfeminae