U proljeće 1942, nakon oslobađanja poljskih vojnika iz logora u Sibiru, jedini put iz Sovjetskog Saveza bio je preko Kaspijskog mora do Irana. Nova poljska armija, koja je formirana na Bliskom istoku pod komandom Britanaca, u planinskim predjelima Perzije nailazi na mladunče medvjeda koji je ostao siroče nakon što su mu lovci ubili majku. Vojnici su meče otkupili od malog pastira koji ga je čuvao u vreći i dali mu ime Vojtek.
Kad je pošao sa vojskom, medvjed Vojtek bio je dosta mali i problem oko njegove ishrane rješavan je kondenzovanim mlijekom. U narednim godinama postao je neizostavan član 4. voda, a najbolji prijatelji bili su mu mladi vojnici Dimitr Šavlugo i Henrik Zaharevič koji su najviše vremena provodili s njim. Medvjed je najviše volio da boravi u improvizovanoj kuhinji gdje je jeo šta god su mu dali, a počeo je da pije i vino i pivo, kao i da konzumira cigarete koje bi primio samo ako su zapaljene, povukao jedan dim, a zatim ih sažvakao.
Vojtek je izrastao u velikog i snažnog medvjeda koji je bio izuzetno pitom i zaštitnički nastrojen prema svojim vojnicima. U Palestini je postao heroj kad je jedne noći uhvatio lopove koji su provalili u prostoriju sa streljivom gdje je on spavao. Arapi su bili prestrašeni kad su shvatili da su naletjeli na tako veliku i opasnu životinju i nastala je čitava frka. To je rezultiralo njihovim uhićenjem, a Vojtek je zasluženo nagrađen bocom piva. On nije bio jedina životinja u vojsci, pa se tako sprijateljio s majmunicom kasom i psom Kirkukom, međutim nije se dugo družio s njima jer je Kaša umrla od tuge kad joj je uginulo mladunče, a Kirkuk nije preživio ujed škorpije. Vojtek je također bio u lošem stanju nakon što ga je otrovni insekt ujeo za nos i svi su mislili da neće preživjeti. Njegov vjerni prijatelj Henrik ga je danonoćno njegovao i medvjed se ipak oporavio.
Kad se poljska armija spremala ući u ratnu zonu u Italiji tijekom 1943. godine, nastao je problem oko Vojtekovog statusa. Kako životinjama nije bilo dozvoljeno da idu s vojnicima u boj, problem je riješen tako što je Vojtek dobio čin i serijski broj. Tijekom sukoba, Vojtek se našao na vatrenoj liniji topništva gdje je viđao kako se sanduci sa streljivom nose iz kamiona do topova. Henrik Zaharevič, koji je ostao čuvati medvjeda, morao je pružiti pomoć vojnicima i Vojtek je ostao sam u blizini kamiona. Kako je oduvijek kopirao postupke svojih vojnika, medvjed je počeo sanduke sa streljivom da odnosi prema topovima, a zvuci eksplozije ga nisu doticali. Zbog pokazane hrabrosti i spremnosti da sudjeluje u akciji, njegova slika sa granatom u rukama postala je službeni logo tvrtke koja je tijekom rata opskrbljivala vojsku streljivom.
Foto: Jarek Gasiorek
Kad se Drugi svjetski rat završio, u maju 1945. godine, vojnici su poslati u kamp Vinfild u Engleskoj. Dok su prolazili kroz proces demobilizacije, pozdravili su se sa svojim krzenim prijateljem koji ih je uveseljavao i u najgorim trenucima. Vojtek je svoj dom pronašao u zoo vrtu u Edinburgu gde je postao glavna atrakcija posjetiocima, posebno vojnicima koji su ga ranije upoznali, a koji su s njim komunicirali posebnim jezikom. Vest o smrti ovog neobičnog učesnika rata dočekana je 1963. godine sa velikom tugom, a sjećanje na njega otrgnuto je od zaborava zahvaljujući brojnim statuama i pisanim dokumentima. Medved Vojtek ostao je simbol vojske koja je preko leda i pustinje krupim koracima stigla do slobode.
Izvor: kafenisanje.rs
