Misao “nije mi sad do toga” odavno je poznata kao ubica produktivnosti. Ova fraza je presudila nebrojenim dostignućima i satima produktivnosti.
Ipak, svi mi dozvoljavamo da se iste okolnosti neprekidno ponavljaju jer odbijamo da priznamo jednostavnu istinu: da bismo nešto postigli, nisu važne naše emocije, niti osjećaj.
Vrlo često sami ubijemo svoju motivaciju i ne započinjemo svoj zadatak samo zbog toga kako se osjećamo u određenom momentu. Kada bi osjećanja bila neophodna da se završe obaveze, mnogo ljudi uopšte ne bi ni odlazilo na posao. Negativne, demotivirajuće emocije se prevazilaze zato što drugog izbora nema. Isto važi i za sve one stvari kojima želimo da se bavimo, ali nas neka emocija, na primjer strah, sputava u tome.
Kada sljedeći put primijetite da nešto ne želite da radite i da odlažete početak novog zadatka, zastanite i postavite sebi pitanje: Otkad ja to moram da se osjećam raspoloženo za rad da bih postigao rezultate? Zatim se, jednostavno, usmjerite na posao. Ovo je veoma moćan pristup problemu koji će vam pomoći da ustanete iz kreveta i budete preduzimljivi, čak i onda kada se osjećate drugačije. Neka vam ovo pitanje služi kao mantra samo mjesec dana i to će biti dovoljno da primijetite kako vam se život mijenja u pozitivnom smjeru.
Najvažnija odlika ove strategije nije ta što se ona može primijeniti na one stvari, odnosno zadatke kojima uopšte ne bismo željeli da se bavimo, već i na one zadatke koje želimo da završimo, ali se iz bilo kog razloga osjećamo nevoljno ili nesigurno. Loš dan na poslu može uništiti vašu motivaciju da nakon posla kvalitetno provedete svoje vrijeme sa voljenim osobama. Isto tako može sputati vašu namjeru da radite na nekom ličnom projektu kome ste se radovali. Zapamtite, ne morate da se osjećate entuzijastično da biste započeli i završili bilo šta od toga. Čim budete savladali tu početnu barijeru, postaće vam mnogo lakše da utabate stazu do onakve radne energije kakvu ste sve vrijeme čekali.
