Foto: Pixabay
Neupitno je da živimo u turbulentnom vremenu. Mnogi od nas koji proučavaju povijest svijeta uvjereni su da naše doba nije kao ono prethodnih stoljeća, kada su se mijenjala obilježja, odlike i naglasci u sustavu vrijednosti… Danas se ne mijenja samo bit našeg svjetonazora, vrijednosti, nego i temeljna načela pomoću kojih shvaćamo i tumačimo svijet. Koje su ključne promjene?
Svijet kao selo: Danas čovjek može doživjeti čitav svijet – putujući doslovno ili virtualno, biti u kontaktu s bilo kim i bilo gdje. No to ima i svoje loše strane (npr. stalnu invaziju turista na zanimljiva mjesta), ali i pruža priliku ljudima da napuste svoj provincijalni i uskogrudni način mišljenja i da postanu duhovno bogatiji i tolerantniji. Hoćemo li to ostvariti?
Javni život: Granice između osobnog i javnog danas su skoro nepostojeće. Bilo što da radite ili kažete u bilo kojem trenutku može biti zabilježeno i objavljeno svijetu brzinom svjetlosti. Privatnost postaje javno dostupna. Gdje povući crtu?
“Usamljeno mnoštvo”: Tehnologija nas je povezala s nedostupnim krajevima i ljudima, dok u isto vrijeme dovodi do asocijalizacije. Ostavimo po strani ljude koji žive u video igricama i usredotočimo se na potpuno “osamljen” način života, u kojem se gotovo sve potrebe mogu zadovoljiti i ispuniti “online”, dok se istovremeno živi samotnim životom u središtu ogromne aglomeracije. Planovi za “meta-život” modernih vizionara pretvaraju film Matrix u nešto vrlo stvarno. Hoće li meta-sreća biti stvarna?
Carstvo informacija: Nikad u poznatoj povijesti čovjek nije imao pristup tako golemoj količini informacija. Razuman i discipliniran čovjek je oduševljen: može koristiti ogromne izvore znanja za svoj razvoj i za istraživanje svijeta. U isto vrijeme, broj “funkcionalno nepismene” djece (koji ne mogu razlikovati, razumjeti ili iskoristiti informacije), primjerice u Bugarskoj, dosegao je 46 %. Zašto bi, dakle, njima uopće trebale sve te informacije? Dodajmo i internet, taj nevjerojatan multiplikator dobra i zla, koji je u velikoj mjeri doprinio gotovo potpunom potkopavanju autoriteta (mišljenja popularnih youtubera više se cijene od mišljenja dobitnika Nobelove nagrade jer su “lajkovi” postali najvažniji kriterij). Zanimljiv je paradoks da je pronaći vrijednu i korisnu informaciju postalo jednako teško kao što je to bilo u vrijeme totalitarnih režima.
Promatrač pod prismotrom: Danas, kao nikad prije, možemo pratiti i kontrolirati otkucaje srca, broj koraka, automatiziranu kupovinu… No, u isto vrijeme i nas promatraju. Svi aspekti ljudskog života pod dosad su neviđenim nadzorom i sve to “u realnom vremenu”. Količina informacija, prikupljena ne samo o kretanju svakog pojedinca nego i o njegovom stanju, zdravlju, ukusu, mišljenju i navikama, zapanjujuća je i nije slučajno da je to trenutno najvrjednija stvar na svjetskom tržištu… zaboravite naftu i dijamante! Zasad ne izgleda ništa strašno što nas sakupljači informacija upućuju samo na određene kupnje, zabave, ponašanja, preferencije, glasove… Jesam li rekao “samo”?
Skoro savršena proizvodnja: Tehnologija je toliko uznapredovala da se javlja problem razlikovanja između kopije i originala. Od slika do novca, ljudskog glasa i lica u videu… bilo što može biti krivotvoreno, a da mi to ni ne znamo! Izgleda da je pred nama veliko preispitivanje; čemu vjerovati, a čemu ne? Mudraci kažu da je materijalni svijet iluzija… kako onda nazvati to kopiranje? Iluzija iluzije?
Pametna tehnologija: Nemojmo biti protiv tehnike i tehnologije kao takve, nego je povežimo s razvojem čovjeka. Vjerojatno ćemo ostati zapamćeni kao “oni koji su izveli presađivanje srca i koji su sletjeli na Mjesec”, što je također bez presedana! No je li moguće utvrditi razumnu granicu, gdje možemo reći da više od toga nije poželjno? Želimo li to sagledati iz točnije perspektive: što se događa s ljudskom maštom otkako se filmovi gledaju više nego se čitaju knjige? U kakvom je stanju naše pamćenje u situaciji kad možemo zabilježiti i fotografirati bilo što našim mobitelom? Kakvo je stanje našeg zdravlja otkako upotrebljavamo dizala i automobile? Što želimo razviti? Što će biti uzdignuto na pijedestal? Unutarnje osobine čovjeka, njegova savjest, koncentracija, pamćenje, volja, mašta i moralne vrijednosti? Ili će ih zamijeniti izvanjski alati. Je li dobro žuriti s razvojem “umjetne inteligencije” kada razvoj prirodne inteligencije kod većine ljudi nije dosegnuo ni polovinu svog kapaciteta?
“Ispravljanje prirode”: Mi smo vjerojatno prvi u povijesti koji pokušavaju “ispraviti” prirodni zakon muško-ženskog polariteta. Hoće li to postati prevladavajući obrazac? I ako hoće, kako će priroda odgovoriti na to?
Želja za kraj…
Ne znam kako će se zvati ovo naše doba u budućnosti, ali volio bih da bude nešto poput:
Oni koji su krenuli prema zvijezdama, ali i shvatili da postoji univerzum i u duši koji je puno važniji.
Oni koji su izmišljali čuda… ali u nekom trenutku shvatili da čovjek mora biti jak iznutra, a ne izvana pa su pokorili tehnologiju kao korisnog slugu da bi ostali slobodni.
Oni koji su pretvorili planet u veliko selo, te okusivši otrov izrabljivanja i rasizma, dali prednost jedinstvu i bratstvu različitih nad lažnim pseudojedinstvom i nametnutim podjelama.
Hoće li biti tako? Ovisi… ovisi o meni i o tebi.
Autor: Antonin Vinkler
S engleskog preveo: Joško Dvornik
