Ostrvska država u zapadnom dijelu Tihog okeana, Filipini, dom je velikog broja različitih biljnih i životinjskih vrsta. Na više od 7600 ostrva rastu primjerci 5 procenata svih biljaka koje postoje na svijetu. Takođe, skoro polovina životinja koje nastanjuju ova ostrva ne mogu se vidjeti nigdje drugdje u svijetu, a svako ostrvo karakterišu različite vrste.
Uslovi života na ostrvima podstiču nastanak novih vrsta ili razvoj i podjelu određene vrste na nekoliko novih. Međutim, i ovaj ekološki raj je ugrožen uništavanjem staništa, njihovom fragmentacijom i pretvaranjem u obradive površine. Više od 700 autohtonih vrsta suočava se sa prijetnjama od izumiranja. U vrijeme globalne pandemije situacija se pogoršala, jer su organizacije za očuvanje prirode zabilježile povećanje ilegalnog ribolova i sječe rijetkih biljaka.
Ipak, napori za očuvanje staništa i biodiverziteta na Filipinima daju rezultate. Kroz nacionalne parkove i održivi turizam prikupljaju se sredstva namjenjena finansiranju društava za zaštitu prirode. U fokusu njihovih aktivnosti nalaze se neke od najrjeđih životinja na svijetu. Predstavljamo vam rijetke i simpatične vrste koje se mogu vidjeti samo na Filipinima.
Filipinski tarzijer
Filipinski tarzijer (ili avet) je drugi najmanji primat na svijetu. Prvi put je opisan 1894, ali jedna njegova osobina do nedavno je bila misterija. Kada bi naučnici uhvatili neki primjerak ove vrste, dešavalo se da životinja otvori usta kao da zavija, ali ne bi ispustila nikakav zvuk.
Ovakvo ponašanje je bilo posebno čudno jer su do tada zabilježeni razni zvukovi koje tarzijeri proizvode – od prodornog piska do nježnog zvuka poput pjesme ptica. Misterija je rješena 2012. godine kada su naučnici ustanovili da filipinski tarzijeri komuniciraju putem ultrazvuka, odnosno zvukova visokih frkvencija koje ljudsko uvo ne može da čuje.
Odlikuje ih sjajna crna dlaka i rogovi pozicionirani unazad. Iako je visok oko jednog metra, tamaru je prava divlja životinja koja je spremna da napadne svojim rogovima ukoliko osjeti prijetnju. Nažalost, meso ove žvotinje je veoma cjenjeno pa je često žrtva krivolova. Bolesti koje se javljaju kod drugih vrsta stoke takođe predstavljaju opasnost za tamarua. Tamaru je kritično ugrožena vrsta sa samo 600 jedinki preostalih u divljini.
Faktor koji ima najveći uticaj na smanjenje njihove populacije je deforestacija. Samo jednom odraslom paru potrebno je između 40 i 110 kilometara kvadratnih za njihov dom u sezoni parenja, kao i visoka stabla za svijanje gnijezda i polaganje jaja. Međutim, samo 35 procenata filipinskih šuma je još uvijek netaknuto.
Dugo se mislilo da je ova vrsta blizak srodnik drugih velikih orlova kao što je južnoamerička harpija ili afrički krunasti orao. Međutim, DNK studije su pokazale da se filipinski orao znatno razlikuje i da predstavlja zasebnu kategoriju.