Kada su se u starom Rimu počele praviti “novine” odnosno ono što danas zovemo novinama? Prema Ciceronu, od početka rimske istorije Pontifek Makimus je na bijelom stolu sastavljao najvažnije događaje koji su se desili u Rimu tokom godine, kao i imena konzula i drugih magistrata Republike. Potom ih je isticao na javnim mjestima gdje je svako mogao da pročita.
Ovi zapisi su nazvani Annales Makimi i sastavljani su svake godine sve dok, iz razloga koje Ciceron ne objašnjava, nisu prestali da se prave 131. godine prije nove ere. Od te godine pa nadalje, anale su počeli da sastavljaju pisci poput Katona, ali privatno.
Građani Rima nisu imali zvaničan izvor informacija u svakodnevnom životu koji bi im omogućio saznanje o tome šta se dešavalo u gradu, mimo popularnih tračeva i od usta do usta.
Zato je Gaj Julije Cezar 59. prije Hrista odlučio da je potrebno napraviti neku vrstu dnevnog biltena kako bi se popunila ova praznina. Te godine je naredio da javni službenici objavljuju dnevne zapisnike. Na istoj vrsti bijele table (zvane album) koja se u antičko doba koristila za anale, pisani su dnevni događaji i postavljani su na oglasne table ili javna mjesta, kao što je Rimski forum, da bi ih svako mogao pročitati.
Po stupanju na dužnost, Gaj Julije Cezar. je prvi ustanovio da će se voditi dnevnik o svim aktima senata i naroda i da će ovaj dnevnik biti javno objavljen.
Dnevnik je nazvan Acta diurna (bukvalno dnevni događaji) i zbog svojih karakteristika mnogi istoričari smatraju da su bili jasan prethodnik modernih novina.
Prema riječima Luisa Alberta Ernanda, to je prvi pouzdan primjer novinarstva u istoriji čovječanstva, iako, što je logično, nema sve karakteristike koje se trenutno traže, ali ima mnogo više nego što se misli.
Pisani akti ne samo da su uključivali pitanja kojima se bavio Senat, zakone i službene i javne odredbe sudija za prekršaje, već su te novine bile dopunjene društvenim tračevima, izuzetnim, radoznalim ili zanimljivim događajima, informacijama o zločinima, gradnji novih zgrada i raznim obavještenjima o društvu (rođenja, venčanja, razvodi, smrti), vojne ili opštinske prirode (najave javnih igara, veselja, snabdevanje žitom itd.).
Vjerovatno novine nisu izlazile svakodnevno, već sa izvjesnom redovnošću. Nakon nekoliko dana izlaganja javnosti, novine bivaju uklonjene i čuvane zajedno sa drugim javnim dokumentima. Javni i privatni pisari su pravili kopije akta, dodajući druge aktuelne informacije zvaničnim vijestima, i slali su ih na raspodijelu guvernerima i provincijama.
Poslije Cezarove smrti, car Avgust je nastavio ovu publikaciju, priznajući korisnost Acte kao vladine propagande, iako je isključio detalje sjednica Senata. Neki naučnici vjeruju da su morali da sadrže čak i grafičke prikaze bitaka i pobjeda carstva, slično predstavama na trijumfalnim lukovima.
Acta diurna su objavljivane najmanje do 235. godine nove ere (ili možda do prenosa carske prestonice u Carigrad 330. godine nove ere). Nažalost, nijedan originalni fragment nije sačuvan do danas, već se samo pominju u djelima pisaca kao što su Tacit ili Svetonije.
Izvor: Zanimljivostidana.com
