Kontroverze o Igrama: ‘Seksistička’ ženska oprema i francuska zabrana hidžaba

MOK je presudio da sportistkinje slobodno nose marame, ali Francuskinje podliježu pravilima svoje zemlje i ne smiju nositi hidžab tokom Igara (Screenshot/Al Jazeera)

‘Prečesto se više pažnje pridaje izgledu sportistkinja, a ne njihovoj snazi, odlučnosti i nastupu.’

Piše: Sarah Shamim

Službene komplete Nikea za Amerikanke koje se takmiče na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. jedna je atletičarka zbog oskudnog izgleda kupaćih kostima i trikoa nazvala “kostimom od patrijarhalnih sila”, dok je jedan komentator na stranici Nikea na Instagramu napisao da je riječ o “tretiranju žena kao građana drugog reda”.

U međuvremenu, Francuska je meta kritika zbog odluke da svojim sportistkinjama zabrani nošenje hidžaba.

Iako je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) dozvolio sportistkinjama da nose hidžab, francuskim je i dalje zabranjeno ostvarivanje prava na nošenje odjeće po vlastitom izboru tokom Ljetnih olimpijskih igara koje su počele u petak.

Bilo da je riječ o seksističkoj odjeći ili zabrani nošenja marama koje nose neke muslimanke, pravila mogu utjecati na ženske slobode i potrebe, kažu aktivistice.

Ženama bi trebalo dopustiti da nose odjeću u kojoj se osjećaju ugodno, kažu.

Pogledajmo raspravu o ženskoj odjeći u atletici.

Zašto je oprema Nikea meta kritika?

U aprilu je Citius Mag, web-stranica koja pokriva atletiku, objavila slike Nikeove opreme za muškarce i žene u američkim atletskim timovima za Olimpijske igre u Parizu.

Screenshot

Mušku opremu čine majica bez rukava i šorc koji pada malo ispod vrhova prstiju lutke na koju je navučen. Komplet za žene je triko sa visokim izrezom bikinija, što izaziva gnjev sportistkinja.

“Kostim koji su napravile patrijarhalne sile”, opisala je američka atletičarka Lauren Freshmen opremu na Instagramu.

“Da je ova odjeća zaista korisna za sportski nastup, muškarci bi je nosili”, dodala je.

Jaleen Roberts, američka paraolimpijka, napisala je o slici nove Nike opreme: “Ova lutka stoji mirno i sve se vidi… zamislite je u pokretu”.

Drugi komentator na Nikeovoj stranici na Instagramu napisao je: “Sramota što Nike tretira žene kao građane drugog reda sa svojom olimpijskom odjećom.”

Međutim, drugi sportisti istakli su da će sportistkinje imati veći izbor dizajna i mogu odlučiti da nose mušku opremu ako žele.

Skakačica s motkom Katie Moon rekla je: “Apsolutno volim ljude koji brane žene, ali imamo najmanje 20 različitih kombinacija uniformi za natjecanje sa svim gornjim i donjim dijelovima koji su nam dostupni.”

Sportski div Nike branio je dizajn odjeće rekavši: “Cilj je bio ponuditi opcije koje zadovoljavaju želje sportaša za izborom, udobnošću i učinkom”.

Zašto je Francuska zabranila hidžab svojim sportašicama?

U septembru je francuska ministrica sporta Amelie Oudea-Castera pravdala zabranu nošenja hidžaba, rekavši da se vlada protivi isticanju vjerskih simbola tokom najvećeg svjetskog atletskog događaja.

MOK je presudio da sportistkinje slobodno nose marame. Međutim, francuske sportistkinje još podliježu pravilima svoje zemlje i ne smiju nositi hidžab tokom Igara.

Muslimani čine gotovo deset posto stanovništva u Francuskoj, a stručnjaci za ljudska prava kažu da je zabrana hidžaba dio trenda kreatora politike jačanja francuske tradicije “laicite” (sekularizma) kako bi se muslimanske žene i djevojke isključile iz francuskog društva. Spominju i zakone iz 2004. i 2005, koji u javnim školama zabranjuju maramu za glavu i široki ogrtač dugih rukava.

Timothee Gauthierot, košarkaški trener iz pariskog predgrađg Noisy-le-Sec, rekao je za Al Jazeeru da postoji nekoliko djevojaka koje nose hidžab i koje mogu samo sanjati da postanu profesionalne sportistkinje u Francuskoj, jer “postoji toliko diskriminacije” njih.

“Ne dopuštamo im da dođu do tog nivoa, rekao je.

No, to nije priča koja je počela u aprilu ili septembru. Sportistkinje već dugo nisu zadovoljne sportskom opremom koju moraju nositi.

Kada su se sportašice ranije borile protiv izgleda opreme?

• Od 1934. do 1997. oprema za englesku žensku kriket reprezentaciju bila je bijela bluza i bijela suknja. Šorcevi su uvedeni tek 1997. nakon zahtjeva igračica.
• Godine 2018. američka teniska zvijezda Serena Williams nosila je crveno-crni kombinezon tokom Roland Garrosa. Prije toga je rodila i odijelo je bilo dizajnirano za sprečavanje krvnih ugrušaka. Svjetska teniska asocijacija (WTA) nije imala eksplicitno pravilo koje zabranjuje nošenje jednodijelne opreme na teniskim turnirima. Međutim, njena odjeća izazvala je bijes, što je natjeralo čelnika Francuskog teniskog saveza da uvede nova pravila oblačenja, zabranjujući takvu opremu na budućim izdanjima Roland Garrosa.
• Međutim, za sezonu 2019. WTA je objavila da će dopustiti nošenje tajica ili kompresijskih hlačica ženama bez suknji, nakon mnogih kritika i odbijanja.
• U juli 2021. norveška ženska rukometna reprezentacija na pijesku odlučila je nositi šorceve umjesto donjeg dijela bikinija na utakmici, pozivajući se na pravo o izboru. Zbog toga su kažnjene sa 150 eura po članici. S druge strane, muškarci su imali pravo nositi kratke šorceve sve dok su im bili četiri inča iznad koljena i ne previše široki.
• Tokom Olimpijskih igara u Tokiju 2020. njemačka ženska gimnastička reprezentacija nosila je kombinezone do gležnja umjesto kombinezona kroja bikinija, za koje je tvrdila da previše otkrivaju. “Željeli smo pokazati da svaka žena, svako, treba odlučiti šta će obući”, rekla je članica tima Elisabeth Seitz za CNN.

Odvraćaju li pravila o sportskoj opremi žene od profesionalnog sporta?

Zavisi o tome koga pitate, jer postoje ograničena istraživanja o toj temi.

Fakultet sa novozelandskog Univerziteta Massey proveo je istraživanje u kojem je procjenjivao utjecaj dizajna opreme na samopouzdanje sportistkinja. Ti su nalazi objavljeni u februaru.

Anketa, u kojoj su intervjuirane žene iz različitih sportova u nacionalnim sportskim organizacijama Novog Zelanda, pokazala je da bi dizajn sportske opreme “mogao pridonijeti povećanoj tjeskobi kod sportistkinja, naročito zbog slike tijela, vidljivosti menstrualne krvi i vidljivosti donjeg rublja dok nose opremu”.

Engleska hokejašica Tess Howard je, također, ovo istraživala kao studentica na Univerzitetu Durham, zaključivši da rodno određena sportska oprema poput suknji često uzrokuje odustajanje tinejdžerica od sporta. Njeno istraživanje, u kojem je sudjelovalo više od 400 žena objavljeno je u aprilu. Sedamdeset posto anketiranih žena reklo je da je vidjelo djevojke koje su napustile sport zbog sportskih uniformi koje su poticale zabrinutost za izgled tijela.

Univerzitet Victoria u Australiji ispitao je 727 djevojaka kako bi procijenio njihova uvjerenja o sportskim uniformama. Oko 65 posto nije željelo nositi suknje tokom školskog sporta.

Jesu li ženski sportski kompleti previše seksualizirani?

Stručnjaci kažu da je još jedan razlog zašto toliko žena odustaje od profesionalnog bavljenja sportom to što su one prečesto podvrgnute fokusiranju na svoju opremu i oblik tijela, a ne na svoje sposobnosti i izvedbu.

“Žalosno je što se prečesto više pažnje pridaje izgledu sportistkinja, u odnosu na njihovu snagu, odlučnost i izvedbu”, izjavila je za Al Jazeeru Danette Leighton, izvršna direktorica neprofitne Fondacije za ženski sport sa sjedištem u New Yorku.

“Vjerujemo da bi odjeća trebala pomoći sportistima da se osjećaju osnaženo da daju sve od sebe, a ne zasjeniti njihove napore.”
Izvor: Al Jazeera