Plitvička jezera zimi
Foto: Jelena Blesić
Ako tražite destinaciju za posjetu zimi, Plitvička jezera su savršen izbor. Kažu da su upravo zimi najljepša u bijelom ruhu. Nažalost, decembra 2020. nije bilo snijega tokom naše posjete, ali nam to nije umanjilo užitak obilаska ovog impozantnog čuda prirode.
Piše: Jelena Blesić
Najstariji nacionalni park Hrvatske laskavu titulu nosi još od davne 1949. godine. Slobodno mogu da kažem da je ovo jedna od “must see” destinacija, ako ne na Balkanu, u Hrvatskoj sigurno. To su prepoznali turisti širom svijeta i godinama NP Plitvička jezera obara rekorde posjećenosti. Naravno, najviše posjeta se bilježi u ljetnoj sezoni, zato onima koji ne vole (pre)velike gužve preporučujem posjetu u zimskom periodu. Najkraći put (oko 160 kilometara) iz Banje Luke je preko Prijedora, Novog Grada i Cazina do graničnog prelaza Izačić. Odmah nakon prelaska granice nalaze se putokazi do Plitvica. U brojnim okolnim selima se može pronaći smještaj za svačiji ukus i džep. Bogata je i gastronomska ponuda, sve vrvi od restorana i kafića. Cijene karata variraju od doba godine, broja osoba, dobi posjetilaca te trenutnim popustima. Dostupne su karte već od 10 evra za odrasle i od 4 evra za djecu. Takođe je moguć i popust za studente.
Svoju avanturu počinjemo u 8 ujutro na službenom ulazu 1. Nakon kratke kafe i doručka u kafiću pored biletarnice počinjemo šetnju serpentinama koje vode do najupečatljivijeg simbola cijelog parka - Velikog slapa. Ovo je najviši vodopad u Hrvatskoj s ukupnom visinom od 87 metara. Prva tačka dodira s prvim jezerom u podnožju iznosi 62 metra, a uliva se u rijeku Koranu. Vijekovima se iz rijeke Korane izdvajao i taložio krečnjak. Tako su nastajali plitki bazeni pod imenom pličine ili plitvice. Otuda i naziv Plitvička jezera.
Sva jezera su povezana i međusobno, a ima ih ukupno 16. Podijeljena su jednostavno na Gornja i Donja. Ova podjela je nastala po njihovoj nadmorskoj visini. Površine su od 0,1 do 81,5 hektara a dubine jednog su čak do 46 metara. Njihova čistoća i ljepota oduzima dah. Jasno se vidi bogat biljni i životinjski svijet koji obitava u njima. Cijelom dužinom pored i preko jezera postoji drvena konstrukcija za kretanje, ali je potrebno uložiti oprez i obuti adekvatnu obuću (pogotovo nakon kiše i u zimskom periodu kad poledi) jer nema zaštitne ograde. Dostupna su bila samo Donja jezera za posjetu. Nastavili smo šetnju do pećine Šupljare, koju zovu jamom bez poda i svoda. Vrlo čudna formacija prirode, ova pećina je otvorena s više strana i zaista je vrlo zanimljivog oblika i raznovrsnog pećinskog nakita. Postoje i spiralne stepenice koje vode u nju.
Uživamo u miru, tišini i oštrom decembarskom vazduhu. Tek oko 10 sati srećemo dvoje turista. Polako se nižu jezera: Novaković brod, Kaluđerovac, Gavanovac, Milanovac, prelijevajući se jedno u drugo i tako čineći kompaktnu cjelinu. Završavaju se slapovima Sastavcima gdje se nakon pada s 25 metara visoke sedrene barijere voda spaja s potokom Plitvica i tako čini rijeku Koranu. Šetajući ovim lijepim kanjonom čije su stijene negdje visoke i preko 40 metara, stižemo do jezera Kozjak, prvog u nizu Gornjih jezera. Ovdje pravimo kratku pauzu i čekamo brodić za prevoz na drugu obalu do ulaza 2. Ovo jezero je plovno, veoma veliko i duboko 46 metara. Tokom vožnje uočavamo ostrvce. Nakon kraće i ugodne vožnje čeka nas minibus koji nas vozi na jednu od rekreativnih pješačkih staza iznad kanjona pa sada jezerski kompleks gledamo iz ptičije perspektive. Prizori su nestvarni. Odavde se jasnije vide hiljade malih slapova koji čine diskretan prelaz između jezera, povezujući ih i razdvajajući istovremeno. Bezbroj nijansi kristalno čiste vode se na decembarskom suncu presijavaju i smjenjuju, od svijetloplave do najtamnije zelene uz glasni šum koji smiruje dušu i opušta um. UNESCO je opravdano ovaj kutak čarolije uvrstio u svjetsku prirodnu baštinu i stavio pod strogu zaštitu.
Laganom šetnjom kroz bukovu šumu dolazimo na početnu tačku i drvene serpentine. Još jednom se zaustavaljamo tu i ponovo divimo Velikom slapu dok prve grupe turista počinju svoj obilazak. Mi se polako vraćamo do službenog ulaza 1. Uz kuvano vino sabiramo utiske i odlučujemo da se vratimo ponovo nekad, kad padne snijeg i posjetimo i Gornja jezera. A moglo bi i na proljeće… Možda i ljeti…Uvjerili smo se da su Plitvička jezera prelijepa, nevezano za godišnje doba i da uvijek imaju šta da ponude. Uživajte u posjeti, ma kad ona bila!
Fotografije: Jelena Blesić
