Ne znam može li se ovo uvrstiti u klasične putopise, ili je više filozofiranje o životu. Na svojim putovanjima posjetila sam mjesta lijepa, neobična, impresivna, ali dva mjesta su uzdrmala moju filozofiju života.
ovdje pocinje polarni krug
Autor: Vesna M.
Dolazim iz krajeva gdje je čuvati i štedjeti važan princip života. Gradimo kuće koje bi trebale trajati 150 godina (najmanje), kupujemo skupi namještaj da nam ostane unucima, jedna od omiljenih uzrečica za dobar kvalitet odjeće je – ne možeš je poderati. Stvaramo, ponosni smo na stvoreno i trudimo se zadržati to za cijeli život. I onda se desi da otputujem na dva mjesta, udaljena 4000 kilometara, gdje se gradi mjesecima, uživa u stvorenom i još više u činjenici da se stvoreno uništi. Kažu – pa onda možemo opet stvarati.
Kada tamo prelazite crtu, kažu vam – dobrodošli u zemlju ponoćnog sunca. A crta je baš tako stvorena, jer polarni krug počinje baš tamo gdje se u ponoć još sunce može vidjeti. Od polarnog kruga dalje na sjever, do Kirune i još malo dalje – e, tu je ledeni hotel. Nekih 200 km daleko od Sjevernog pola. Svake godine negdje sredinom novembra počinje gradnja. Snježni topovi prskaju snijeg na metalne konstrukcije, ostavi se da se zaledi i poslije nekoliko dana se uklone metalne konstrukcije, tako da ostaje samo snijeg i led. Konstrukcije se poslije pretvaraju u umjetnička djela, jer svake godine samo prestižnii umjetnici dobijaju počast da stave svoje ime iza hotela. Temperatura je konstantna u svim dijelovima hotela, -5 °C, što prema temperaturi napolju izgleda dosta toplo. U hotelu je sve od leda, od čaša do kreveta, a svaki suite ima drugačiju temu. Piti iz ledenih čaša zahtijeva oprez, čaša se začas zalijepi za kožu, ako se malo duže drži na usnama. Na krevetima je, umjesto madraca, sobova koža, ona je fantastičan izolator. U maju se hotel istopi, u novembru počinju ponovo. Svake godine, tisuće posjetilaca od Tokia do Londona dolazi posjetiti ledeni hotel, uživati u Laplandu i diviti se polarnom svjetlu.
19.marta, na dan Sv. Josipa, u ponoć, Valencija gori. Na sve strane se uzdižu plameni jezici i dim prekriva nebo. To je najviši punkt Falla-e, festivala koji se održava od 15-19. marta svake godine. Pripreme za naredni festival počinju jedan dan kasnije, kada pojedinci, grupe, komune počinju smišljati neobične, impresivne i satirične figure, napravljenje od kartona, od kojih su neke i po 20-ak metara velike i 60-ak metara široke. Gotovo je nevjerojatno koliko kreativnosti i preciznosti do najmanjih detalja je uloženo u rad za koji se zna da će izgorjeti. Figure se rade u tajnosti i izlažu javno 16. marta. Inače, ulice su u te dane prekrcane mladim ljudima, većina ima na sebi tipične falla marame, na sve strane se kuha i besplatno dijeli paella. Svaki dan u 14 sati grad odjekuje jer se pale petarde, to đavo izlazi i pravi lom, kažu ovdje. Sve u svemu, festival koji se mora doživjeti!
Izvor: Putopis net
