Matematika kroz prošlost
Najljepše iskustvo koje čovjek može steći jest iskustvo tajanstvenog. To je temeljni osjećaj na kojemu počivaju istinska umjetnost i istinska znanost.
Albert Einstein
Matematika je nastala u pradavnoj prošlosti. Jedan od najstarijih nama poznatih dokaza o tome je kost babuna s 29 ureza koji označavaju broj dana u lunarnom mjesecu. Ovaj kalendarski zapis je najstariji matematički artefakt, prema znanstvenicima star nekih trideset sedam tisuća godina. Slični artefakti iz kasnijeg perioda nađeni su i na drugim mjestima. Broj 29 može se također vidjeti na jednoj staroj slici u špiljama Lascauxa (18000. – 15000. g. pr. Kr.).
Kost babuna s 29 ureza pronađena u planinama Lebombo u državi Svazi na jugu Afrike.
Najranije danas poznate matematičke tekstove ostavile su dvije velike drevne civilizacije – Egipat i Mezopotamija. Najstariji egipatski matematički tekstovi datiraju s početka II. tisućljeća pr. Kr. U to doba matematika se koristila u astronomiji, pomorskoj navigaciji i geodeziji, te pri konstruiranju građevina, brana, kanala i vojnih utvrđenja. Herodot prenosi kako je egipatski kralj Sesostris razdijelio zemlju na jednake dijelove, a svaki je građanin platio porez u riznicu za svoj komad zemljišta. Ako je dio zemljišta prekrivala voda, zemljište je bilo ponovno izmjereno i porez odgovarajuće smanjen.
Svaki je narod imao u pisanju svoj vlastiti sustav označavanja brojeva. Između III. i II. tisućljeća pr. Kr. Egipćani su koristili hijeroglifski numerički sustav. Narod Babilona usvojio je seksagezimalni numerički sustav (sustav s bazom 60). Decimalni sustav, danas u širokoj upotrebi, došao je do arapskog svijeta, a poslije odatle i u zapadnu Europu iz Indije. Dakle, nije posve ispravno nazivati ga arapskim.
Zanimljivo je da su ljudi u stara vremena koristili slova abecede za označavanje brojeva. Ovo vrijedi za grčki način upotrebe slova, poznat također kao jonski sustav. Takve numeričke sustave koristili su Arapi, Gruzijci, Armenci i Židovi, a zajedno s kršćanstvom i alfabetskim pismom stigao je i do slavenskih naroda.
Povijest znanosti smatra Talesa iz Mileta (VII. st. pr. Kr.), grčkog trgovca, putnika i filozofa, prvim matematičarom. Njemu se pripisuju prvi matematički teoremi i rješavanje složenih praktičnih zadataka, od kojih možemo spomenuti mjerenje visine egipatske piramide pomoću njezine sjene. Tales je mnoga znanja primio u Egiptu i prenio ih u Heladu. Broj je definirao kao ukupnost jedinica – jednako kao što su ga definirali Egipćani od kojih je učio.
Pitagora je bio Talesov učenik i njegovo ime predstavlja najvažniju prekretnicu u povijesti matematike. U svojoj mladosti Pitagora je boravio u Egiptu gdje je učio od egipatskih svećenika. Antički pisci navode da mu je bio dopušten pristup u egipatska svetišta; posjetio je također kaldejske mudrace i perzijske mage.
Dokaz iz Euklidove knjige Elementi
Pitagora je osnovao školu koja je svijetu dala mnoga značajna otkrića. Osim poznatog Pitagorinog poučka, dobili smo i osnove geometrije, glazbe i astronomije. Jedno od glavnih postignuća škole bilo je otkriće iracionalnih brojeva. Pitagorejci su matematiku smatrali svetim naukom, povezanim sa spoznajom o svijetu i čovjeku.
Znatan dio podataka o antičkoj matematici uzet je iz Euklidove knjige Elementi, napisane oko 300. g. pr. Kr. To djelo sadrži i metodički izlaže geometrijske i aritmetičke teoreme koje su postavili starogrčki matematičari tijekom najmanje dva prethodna stoljeća razvoja matematike.
Smatra se da se moderna matematika počela razvijati prije otprilike četiri stoljeća zahvaljujući radovima znanstvenika (Kepler, Galileo, Newton, Leibniz), koji su nastojali prodrijeti u zakone fizike. Razvitak matematike slijedio je razvitak drugih znanosti. Danas otkrića u matematici vrlo često prethode otkrićima i teorijama u drugim znanostima. Matematički korijeni specijalne teorije relativnosti duboko su povezani s hiperboličkom geometrijom Lobačevskog. Teorija prostih brojeva našla je svoju primjenu u kriptografiji. Kvantna mehanika bila je bazirana na funkcionalnoj analizi koja svoj razvoj započinje u prvim desetljećima XIX. stoljeća. No, to su samo neki od mnogih primjera.
Često čujemo da se matematika pojavila zbog praktičnih potreba ljudi. U toj tvrdnji ima zrno istine, budući da je matematika bila bitna za izračune, usporedbe, mjerenja ili računanje vremena. Međutim, postoji još jedan razlog. Matematika se, baš poput poezije, slikarstva, muzike, kazališta i umjetnosti općenito, rodila iz čovjekovih duhovnih potreba, njegove težnje za spoznajom i ljepotom.
Autor: Nadiia Komarova
S engleskog preveo: Zvonko Jadrešin
