Istina ili mit? Lijeva protiv desne strane mozga
Temelj je mnoštva testova koji procjenjuju vašu osobnost, mnogih motivirajućih knjiga i vježbi koje poboljšavaju odnose u timovima – ali čitava priča oko dominantne strane mozga je samo mit.
Popularna kultura želi vas uvjeriti kako se ljudi skloni logičkom, metodičkom i analitičkom razmišljanju više služe lijevom stranom mozga; dok je kod kreativnih i umjetničkih osoba desna strana mozga dominantnija. Problem u svemu ovom je – znanost nikada nije podržala ovakva gledišta.
Znanstvenici sa Sveučilišta Utah, razbili su ovaj široko prihvaćeni mit istraživanjem u kojem su analizirali više od 1000 mozgova. Nisu pronašli nikakve dokaze da ljudi preferiraju korištenje lijeve ili desne strane mozga. Znanstvenici se nedvojbeno slažu kako su svi sudionici istraživanja koristili podjednako obje strane mozga.
Prilikom obavljanja određenih funkcija moguće je koristiti jedno područje mozga više nego drugo, govori Dr. Jeff Anderson sa Sveučilišta Utah. Znanstvenici takvu pojavu nazivaju lateralizacija. Na primjer, za većinu dešnjaka govor proizlazi iz lijeve strane mozga. Unatoč tomu, ovo ne znači da su veliki pisci i govornici koristili lijevu stranu mozga više od desne, niti da na lijevoj strani postoji više neurona nego na desnoj.
„Postoji zabluda da je za analitičnost zaslužna jedna strana mozga, dok je za kreativnost zaslužna druga strana“, govori Anderson. Zapravo, povezanost između svih regija mozga je ono što omogućuje ljudima kreativnost, ali i analitičnost.
Andersonov tim skenirao je moždane aktivnosti sudionika istraživanja (od 7 do 29 godina) za vrijeme odmora. Nakon što su pogledali aktivnosti u 7000 moždanih regija, znanstvenici su istražili živčane veze unutar i između tih regija. Iako su ponekad uočili visoku aktivnost u nekom ključnom predjelu, u prosjeku, obje strane mozga podjednako su radile.
„Jednostavno ne vidimo uzorke gdje je čitava lijeva strana više povezana, ili gdje je cijela desna strana bolje povezana,“ kaže Jared Nielsen, apsolvent i autor novoga istraživanja.
Mit o lijevoj i desnoj strani mozga potječe od Nobelovom nagradom okrunjenog istraživanja Rogera Sperrya koje je napravljeno 60-ih godina prošlog stoljeća. Sperry je proučavao pacijente s epilepsijom, koji su bili podvrgnuti operacijskom zahvatu pri kojemu je prerezan mozak uzduž dijela koji se naziva žuljevito tijelo (corpus callosum). Budući da žuljevito tijelo povezuje dvije moždane hemisfere, lijeva i desna strana pacijentova mozga više nisu bile u mogućnosti komunicirati.
Sperry i drugi istraživači su kroz niz pametno osmišljenih istraživanja odredili koji dijelovi , ili strane, mozga su zadužene za jezike, matematiku, crtanja i ostale funkcije.
Iz njihovog rada zaneseni psiholozi su stvorili ideju da su osobnosti i druge ljudske odlike određeni našom ‘dominantnom’ stranom.
Neuroznanstvena zajednica nikada nije podržala ovakve ideje, govori Anderson, tako da danas imamo mnogobrojne dokaze koji pobijaju tvrdnju o dominantnim stranama mozga.
Anderson ističe kako cilj njegovog istraživanja nije bilo pobijanje mita. Njegov tim želio je bolje razumjeti lateralizaciju kako bi mogli efikasnije liječiti poremećaje kao što su Downov sindrom, autizam i šizofreniju.
Dakle trebate li vjerovati aplikaciji koja pokušava odrediti je li vam dominantna lijeva ili desna strana? Obje strane vašeg mozga, kao i neuroznanstvnici, kažu – NE!
