Kako trudnoća transformiše mozak da bi ga pripremila za roditeljstvo
Foto: Unsplash
To vrijeme transformacije neuronauka je dugo zapostavljala i to počinje da se mijenja.
Godine 2008, postojale su brojne studije o uticaju trudnoće na mozak urađene kod glodara, ali urađenih na ljudima skoro nije bilo, piše Nature.
Naučnici sa Autonomnog univerziteta u Barseloni su tada pomoću magnetne rezonance izmjerili neuroanatomiju žena prije nego što su zatrudnjele i ponovo nakon porođaja.
Istraživanje je trajalo osam godina i uključivalo desetine učesnica. Rezultati, objavljeni 2016, predstavljali su značajna otkrića. Dva do tri mjeseca nakon porođaja, brojne oblasti cerebralnog korteksa bile su u prosjeku 2% manje nego prije začeća. I većina je ostala manja dvije godine kasnije.
Iako bi smanjenje moglo ukazivati na deficit, istraživači su pokazali da stepen smanjenja korteksa predviđa snagu vezanosti majke za dijete, pretpostavljajući da trudnoća priprema mozak za roditeljstvo.
Godine 2022. je potvrđeno da oblasti korteksa koje se smanjuju tokom trudnoće takođe funkcionišu drugačije barem godinu dana nakon porođaja.
Ove studije i druge ističu transformacioni životni događaj koji je neuronauka dugo zanemarivala – događaj koji oko 140 miliona žena doživi godišnje.
Mnogo pažnje se posvjećuje trudnoći, ali uglavnom u pogledu tijela i uspješnog iznošenja trudnoće. Samo 0,5% objavljenih studija posvećenih neurosnimanju posmatralo je zdravstvene faktore specifične za žene.
Ipak, stereotipna ideja „trudničkog mozga“ rasprostranjena je u mnogim društvima. Ispitivanja pokazuju da 50-80% osoba koje su doživjle trudnoću i porođaj prijavljuju deficite pamćenja, „moždanu maglu“ ili druge kognitivne probleme.
Trudnoća i njeni hormonski naleti uveliko mijenjaju fiziologiju. Skoro svaki sistem u tijelu služi rastu fetusa. Kod životinja, pokazano je da hormoni transformišu mozak i ponašanje. Ženke pacova bez seksualnog iskustva, na primjer, obično ignorišu pacovske mladunce ili ih ubijaju. Međutim, ubrizgavanje hormona koji imitiraju trudnoću čini da se ponašaju kao majke, brinući o mladuncima.
Izučavanje biološkog efekta trudnoće je mnogo komplikovanije kod ljudi. Promjene u ponašanju su mnogo manje izražene i fiziološki potresi koincidiraju sa znatnim promjenama u psihosocijalnom stanju i životnoj sredini.
Primjeri promjena biologije nezavisno od trudnoće dolaze od novih očeva, koji takođe doživljavaju hormonske promjene i moždane izmjene koje se djelimično poklapaju sa onima kod majki. Ove promjene su utoliko veće što više brige obezbjeđuju.
Iako postoje suptilne promjene u mozgovima roditelja koji nisu trudni, one su mnogo manje od onih kod trudnih osoba.
Izgleda da je pravilo da se bilo koji dio mozga koji mijenja veličinu tokom trudnoće smanjuje. Brojne strukture mozga su pogođene, ali su efekti najveći na cerebralni korteks, pogotovo u oblastima koje integrišu informacije iz drugih dijelova mozga, gdje se najviše razlikujemo od drugih životinja.
U radu iz 2016, pokazano je da promjene viđene ubrzo nakon porođaja uglavnom pogađaju takozvanu mrežu pasivnog režima rada mozga, koja je uključena u društvene procese poput teorije uma i empatije, razumijevanje drugih i sebe.
Nova snimanja magnetnom rezonancom u drugom i trećem tromjesečju pokazala su da se čitav korteks smanjuje gotovo 5% tokom trudnoće.
Nakon porođaja, većina promjena se brzo i potpuno preokrene – osim u mreži pasivnog režima rada mozga. Tamo je oporavak drugačiji i može da ne dostigne nivoe prije trudnoće.
Ove promjene jverovatno pokreću hormoni. Osmotreno je da veličina neuroanatomskih promjena korelira sa nivoima estrogena i povezanih hormona.
Međutim, šta ove promjene znače za ponašanje? Podaci pokazuju da stepen promjene u mreži pasivnog režima rada mozga korelira sa jačinom vezanosti između majke i bebe, majčinskim reakcijama na slike bebe i ponašanjima u pogledu pravljenja porodičnog gnijezda – i obrnuto sa problemima u procesu vezivanja. Te povezanosti imaju smisla s obzirom na ulogu mreže u društvenim procesima kao što su empatija i teorija uma.
Za neke smanjenje ukazuje na nedostatak, ali u stvari znači promjenu. Istraživanje o nervnim metabolitima pokazuje da je malo vjerovatno da neuroni budu izgubljeni. I većina istraživača smatra da smanjenje odražava usavršavanje nervnih funkcija.
Ovo sugeriše da procesi trudnoće i porođaja dovode do neurorazvojne tranzicije – slično hormonski izazvanim promjenama mozga koje prate adolescenciju. Zaista, obe životne faze odlikuje ne samo smanjenje korteksa, već i izravnavanje njegove nabrane površine. Ove promjene možda omogućavaju individui tranziciju u novu fazu života – u adolscenciji u nezavisnost, poslije trudnoće u nečiju zavisnost od vas.
Pored adaptacija direktno povezanih sa brigom o djetetu, pitanje je kako trudnoća utiče na kogniciju generalnije.
Memorijski deficiti su postojano prisutni tokom trećeg tromjesečja, što je možda povezano sa smanjenjem hipokampusa, ali su rijetko klinički značajni ili štetni po svakodnevni život.
Postporođajni podaci su mnogo manje konkluzivni. Neke studije pokazuju deficite. Neke studije ne pokazuju razlike. Neke studije čak pokazuju izvjesna poboljšanja. Jedna vještina koja se možda popravlja je izvršna funkcija, proces visokog nivoa značajan za samoregulaciju i obavljanje konkurentnih kognitivnih zadataka.
Neke osobe mogu misliti da je funkcija njihovog mozga lošija nego što je zaista slučaj kad dožive trenutak zaboravnosti. Međutim, nove majke obično funkcionišu pod velikih kognitivnim pritiscima i obavljaju mnoge nove mentalne zadatke dobro.
Godinu dana nakon porođaja, kod majki koje su subjektivno prijavile kognitivne deficite nisu pronađene razlike u laboratorijskim testovima u poređenju sa ženama koje nisu majke.
Jedan problem koji definitivno prati period trudnoće i rano roditeljstvo jeste povećan rizik od problema sa mentalnim zdravljem.
Širom svijeta, postporođajna depresija pogađa 17% novih majki – a najviše u zemljama sa niskim i srednjih prihodima. Psihoza i opsesivno-kompulzivni poremećaj se takođe dešavaju češće, iako je njihova apsolutna rasprostranjenost na vrlo niskom nivou.
Hormoni su opet jedan mogući krivac. Poznato je da nivo progesterona opada znatno prilikom porođaja, ali je tek prošle godine prvi oralni tretman za postporođajnu depresiju, zuranolon, odobren u Sjedinjenim Državama.
Mnoge fiziološke promjene povezane sa trudnoćom – od smanjenja hipokampusa do neurohemijskih i imunoloških promjena – reflektuju promjene viđene kod depresije generalno.
Opsežne, dugotrajne studije koje temeljito opisuju mnoge aspekte trudnoće i dalje – uključujući snimanje mozga, nadgledanje nivoa hormona i imunskih faktora, kao i psihosocijalnih podataka – mogle bi dati izvjesno objašnjenje. Druge studije bi mogle uključiti još veći broj dobrovoljaca koji će biti manje proučavani radi utvrđivanja kako ključni faktori variraju širom populacija.
Neki od tih uzoraka će sigurno uključivati osobe sa depresijom i potencijalno drugim psihijatrijskim problemima, kao i osobe sa teškoćama u povezivanju sa svojom bebom. Ovo bi moglo otkriti korelacije koje ukazuju na negativne ishode.
U međuvremenu, istraživači su otkrili povoljnu stranu trudnoće i porođaja koju žele još da istraže. Dugoročno posmatrano, to bi moglo činiti mozak mlađim. Da li se mozgovi žena razlikuju s obzirom na to koliko djece su rodile?
Pomoću algoritama koji konvertuju neuroanatomske podatke u starost mozga, otkriveno je da su mozgovi majki u prosjeku izgledali oko sedam mjeseci mlađe od mozgova žena bez djece.
Posebna studija je podržala taj nalaz, pokazujući da mozgovi sredovječnih roditelja – bez obzira na pol – izgledaju mlađe u funkcionalnom pogledu, sa utoliko bolje povezanim oblastima što više djece imaju.
Ovi nalazi sugerišu da neuroplasticitet trudnoće može osnažiti mozak.
Biomedicinsko istraživanje bi trebalo rutinski da uračuna reproduktivne istorije, pošto trudnoća i porođaj imaju snažan i dugoročan uticaj na mozak.
Istraživači se zalažu za socijalne programe koji uzimaju u obzir izuzetni neuroplasticitet ovog perioda, kao što je potreba za dugim plaćenim trudničkim i porodiljskim odsustvom s posla. Nervna adaptacija i period velike promjene zahtijevaju vrijeme, a u pitanju je veoma osjetljiv period.
Uspostavljanje nekog polja istraživanja takođe zahtijeva vrijeme. Istraživači vjeruju da će otkriti vrlo zanimljive stvari u narednoj deceniji.
