Interpretacija kvantne mehanike: Everettovi mnogi svjetovi
Svjetovi se preklapaju samo u području gdje dolazi do interferencije dok traje tzv. dekoherencija, tj. kratkotrajno prijelazno stanje superpozicije. Nakon toga se svjetovi s česticama razdvoje na neovisne stvarnosti.
Godine 1957. američki fizičar Hugh Everet III izložio je najekstravagantniju (za sada) interpretaciju kvantne mehanike pod nazivom interpretacija relativnog stanja ili poznatija kao mnogi svjetovi. Ona je slobodna od problema mjerenja koji muči Kopenhagenšku interpretaciju gdje se motritelju pridaje povlašten status koji omogućuje postojanje elementarnih čestica.
No, Everett zahtijeva od nas da živimo ni manje ni više nego u beskrajno mnogo paralelnih svjetova. Odmah recimo da je to ozbiljna teorija koja u temelju sadrži cijeli konzistentan matematički aparat kvantne mehanike, samo želi na neprotuslovan način objasniti što se događa s kvantima.
Osnovna ideja je sljedeća: Kada je kvant suočen s izborom prolaska kroz dvije ili više pukotina, njegova valna funkcija nije u superpoziciji stanja nego se cijeli svemir ili svijet tada razdvaja, cijepa na onoliko stvarnosti koliko kvant ima opcija na raspolaganju. U jednom od tih svjetova čestica (ovaj put zaista čestica) proći će jednom pukotinom, a u drugom paralelnom svijetu ona će proći kroz drugu pukotinu. Svjetovi se preklapaju samo u području gdje dolazi do interferencije dok traje tzv. dekoherencija, tj. kratkotrajno prijelazno stanje superpozicije. Nakon toga se svjetovi s česticama razdvoje na neovisne stvarnosti. To je to. I ne postoji proces mjerenja niti valna funkcija ikada više kolabira ili izvodi kvantni skok u pojedino stanje.
Mi kao motritelji također se udvajamo u dva motritelja od kojih jedan motri prolazak kroz jednu, a drugi od nas prolazak kroz drugu pukotinu. Nadalje, kako u svakom od ta dva svijeta elektron može pogoditi bilo koju svijetlu točku na ekranu, svjetovi se dalje razdvajaju u beskrajna mnoštva - u svakom od njih elektron pogodi jednu točku na ekranu.
Što je s onim tamnim prugama?
Na tim mjestima elektron se ne pojavljuje što znači da su se tamo dva čitava svemira od njih mnogo međusobno destruktivno poništila. I naše kopije također. Dalje neka radi mašta. Treba reći i to da paralelni svjetovi, iako mogu interferirati, ipak ne mogu međudjelovati. Naime dva vala koja interferiraju, nesmetano prolaze jedan kroz drugog što je poznata posljedica linearnosti valnih jednadžbi. Neki fizičari tvrde da je to jedina 'prava' interpretacija, međutim Everett je svojedobno bio obeshrabren manjkom podrške svojih kolega, posebice oštrom kritikom samog Bohra. Spomenimo Oxfordskog fizičara Davida Deutscha, jednog od autora zamisli o kvantnim računalima. Deutsch je predložio provjeru Everettove interpretacije, a koja zahtijeva daljnji razvoj umjetne inteligencije, tj. takvog kvantnog računala koje bi nam znalo reći događa li se (unutar njega) kolaps valne funkcije ili ne. Kvantna računala bila bi kudikamo brža s obzirom da bi rješavala zadaće u superpoziciji velikog broja stanja.
Hugh Everett (1964.)
Čuda prirode
