Recenzija: Više sreće idući put („Star Wars: The Force Awakens“, J.J.Abrams)

Ova je recenzija puna spoilera, ako vas zanimaju recenzije bez spoilera možete, primjerice, pogledati Machinimin review bez spoilera. Zbog širine Star Wars svemira te opsega i dugotrajnosti te franšize, pravilna recenzija ipak zahtijeva korištenje usporedbi između epizoda, a da bi bila valjana, kritika u ovom slučaju mora biti usmjerena na specifične situacije iz filma.

Star Wars: The Force Awakens (Episode VII) režirao je J.J.Abrams, scenarij su pisali Lawrence Kasdan, Abrams i Michael Arndt, a producentica je filma Kathleen Kennedy zajedno s Bad Robot Productions. Svi ti ljudi, sa svim svojim odličnim referencama, doista su loše odradili svoj posao na novom Star Wars filmu. Sukob između First Ordera (ostatka nekadašnjeg Empirea) i Resistancea čini okosnicu ovog nastavka, a negdje između svega toga našli su se sakupljačica otpada Rey i bivši Stormtrooper Finn kojima na njihovom putu prema spoznaji i ispunjenju skrivenih potencijala pomažu Han Solo, Chewbacca, Leia i drugi sporedni likovi. Glavni je negativac Kylo Ren (Adam Driver), sin Han Sola i Leie, koji je nekad bio učenik Lukea Skywalkera no na Tamnu stranu privukao ga je misteriozan negativac Snoke. Zbog toga se Luke Skywalker povukao i nitko ne zna gdje se nalazi, Han Solo je otišao od Leie i vratio se svojem starom poslu, a Leia je preuzela vodstvo nad Resistanceom.

Pozadina same priče zvuči obećavajuće s puno mogućnosti za razne zaokrete i inovacije koje dosad nismo imali prilike vidjeti u prošlim filmovima, pogotovo zato što Episode VII nije vezan za Star Wars Legends. Čak je moguće zanemariti činjenicu da ime glavnog evil masterminda podsjeća na pjevačicu Snookie. Sam uvod u film odlično je osmišljen i proveden. Reyin težak život na pustinjskom planetu Jakku, Finnovo osvješćivanje i bijeg od First Ordera te otkrivanje karte do Lukea Skywalkera uvlače gledatelja u priču za koju je jasno da ima puno veću dubinu i težinu nego što su protagonisti toga trenutno svjesni. Pravi problem javlja se u načinu na koji se taj uvod kasnije razvije.

Kao mnogi Star Wars entuzijasti, prije gledanja Episode VII ponovo sam pogledala sve nastavke iz Star Wars franšize i zbog toga mogu reći da je Episode VII zapravo „remastered“ Episode IV (što možda i nije tako neobično jer je Abramsu upravo ta epizoda najdraža). U Episode IV Luke Skywalker živi na pustinjskom planetu Tatooine, nije svjestan da može koristiti Silu i ne sjeća se svojih pravih roditelja. Obi-Wan Kenobi ukaže Lukeu na njegove sposobnosti i afinitet da postane Jedi te ga uzme kao svojeg učenika. Luke se pridruži pobunjeničkom Allianceu u borbi protiv Empirea koji je napravio najjače smrtonosno oružje dosad – Death Star, koji jednim pogotkom može uništiti planet. Death Star je skoro neuništiv, ali ima jednu slabost: skriveni otvor u koji Luke uspije ubaciti torpedo te na taj način raznese čitavi Death Star.

U Episode VII Rey živi na pustinjskom planetu Jekku, nije svjesna da može koristiti Silu i ne sjeća se svojih roditelja, zna samo da su je ostavili na Jekuu. Han Solo odvede je do Maz Kanate koja otkrije Rey da ona može biti Jedi. Rey se pridruži pobunjeničkom Resistanceu u borbi protiv First Ordera koji je napravio najjače smrtonosno oružje dosad –Starkiller pomoću kojeg mogu uništiti čak pet planeta istovremeno. Starkiller aka. „jako velik i poboljšani Death Star“ skoro je neuništiv, ali ima jednu slabost: otvor u koji treba gađati ako se želi raznijeti čitav Starkiller. Iako je možda scena u kojoj piloti Resistancea lete kroz uski prolaz u Starkilleru kako bi pogodili svoju metu trebala biti hommage na Episode IV taj je učinak izostao jer se čitav sadržaj filma činio kao jedan veliki i pretjeran hommage te je ta scena bila jednako suptilna poput šake u glavu.

Kylo Ren donekle je neuvjerljiv glavni negativac. J.J. Abrams objasnio je da Kylo Ren idolizira Vadera kojeg razlikuje od Anakina Skywalkera te smatra da je Vader zapravo pogriješio kad je dopustio Lukeu da ga preobrati na Svijetlu stranu. Kylo je isprva bio Lukeov učenik, pun potencijalna i unutarnjeg konflikta zbog kojeg ga je Tamna strana uspjela zavesti. Iz nekog razloga, tvorci Episode VII smatraju da je to dovoljno objašnjenje za gledatelje. Anakinov prelazak na Tamnu stranu bio je posljedica nekoliko nesretnih faktora. Njegovo je djetinjstvo bilo teško, rođen je kao rob, njega i njegovu majku loše su tretirali, a na kraju mu je majka umrla na rukama nakon što je patila neko vrijeme. Pun je unutrašnje ljutnje i frustracija što je razumljivo s obzirom na njegovu životnu situaciju.

Ono što ga gurne preko ruba je proročanstvo o Padminoj smrti pri porodu, još jedan gubitak voljene osobe bio je previše za njega. Iz sveg prikazanog, Kylo je imao oba roditelja u svojem životu, Han Solo i Leia još ga uvijek vole iako znaju da je prešao na Tamnu stranu, učitelj mu je bio njegov stric Luke. Zašto je onda Kylo odlučio da je Tamna strana ipak prava strana za njega? Koja bi njegova unutrašnja motivacija mogla biti osim da je bio razmaženi tinejdžer koji je htio biti poseban? Ostaje nam za nadati se da ćemo neko konkretnije objašnjenje ipak dobiti u idućem nastavku. Možda je Kylo Ren tu kao pouka roditeljima da se neka djeca jednostavno rode zla. Također, važno je napomenuti da je pola publike u kinu prasnulo u smijeh kad je Kylo skinuo svoju masku. Osim ako im je to bila namjera, čini se da je izbor glumca u ovom slučaju podbacio.

Abrams i družina imali su priliku u novom nastavku biti hrabri i napraviti nešto novo, svježe i originalno, no samo su (doslovce) ponovili već viđeno. Možda su se nadali da će nova generacija gledatelja biti premlada da se sjeća što se dogodilo u Episode IV. Mogli su napraviti svijet u kojem je First Order tek tamna sjenka i pokušava na razne načine svrgnuti Republiku, no umjesto toga izmislili su novo smrtonosno oružje Starkiller kojim First Order u nekoliko minuta uništi glavni planet Republike Hosnian Pride i četiri druga planeta u sustavu Hosnian. Sve što smo vidjeli od Republike bila je nekolicina građana na balkonu koji zgroženi čekaju svoj neizbježan kraj. Status quo, izgleda, nije bio opcija za Episode VII.

Iako je odabir glumca za Kylo Rena bio promašaj, Daisy Ridley odlično je utjelovila Reyin lik, njezina je gluma prirodna i nenametljiva, a John Boyega (Finn) je u Star Wars unio dugo očekivani dašak svježine. No nisu svi pozitivno reagirali na činjenicu da je muški protagonist Afroamerikanac nigerijskog podrijetla. Na Twitteru se pojavio #BoycottStarWarsVII tag u kojem su brojni ljudi komentirali da je novi Star Wars “anti-bjelački” nastrojen zato jer muški protagonist nije bijelac. Boyega je odgovorio da su takvi ljudi mentalno poremećeni i da ne shvaća zašto se fokusiraju na boju kože ljudskog bića kad u filmu imaju brojne izvanzemaljce od kojih neki imaju pipke i pet očiju. Poručio im je da se “vrate u školu i oduče ono što su naučili.”

Medijska dramica nastala je i kad je Carrie Fisher (Leia) obznanila da je morala izgubiti 15 kilograma ako se htjela pojaviti u novome filmu. Također je savjetovala Daisy Ridley da odbije nositi bilo kakav “zlatni bikini” jer će je to automatski pretvoriti u seksualan objekt. Doduše, Gwendoline Christie (poznata po svojoj ulozi u GOT-u) koja u Episode VII glumi Captain Phasmu izrazila je zadovoljstvo kad je vidjela svoj kostim jer je izgledao “isto kao kostim bilo kojeg Stormtroppera, samo je bio drugačije boje.” Smatra da je rijetko koji ženski glavni lik pokriven od glave do pete te da joj je to pružilo dobru priliku da vježba gestikulacije, ali i dokaz je “napretka u filmskoj industriji.” Iako Star Wars franšiza od svojih najranijih početaka promovira različitost i multikulturalnost, sama činjenica da takve teme i dalje plijene veliku pažnju u medijima znak je da na tome još uvijek treba puno raditi, a Episode VII u ovom je slučaju korak prema naprijed.

Ono što se mora priznati Abramsu jest da je ispunio svoje obećanje i u određenoj je mjeri imitirao stil prvih Star Warsa. Mnoga bića i životinje koji se pojavljuju u filmu nisu napravljeni pomoću CGI-ja nego je očito da se radi o kostimima i lutkama. Scena u kojoj Rey i Finn u Millenium Falconu bježe od svojih progonitelja doista je jedna od najboljih scena u Star Warsu dosad i skoro se može natjecati sa scenom “podracinga” iz Episode I. Han Solova smrt ostaje vruća tema. Mnogi tvrde da je Han Solo ostao živ, fokus bi u nastavcima neizbježno bio na njemu i stari se gledatelji ne bi mogli dovoljno usredotočiti na nove glave likove. Možda je Harrison Ford samo bio prestar da bi aktivno sudjelovao u iduća dva nastavka, a možda je i za iduća dva nastavka bilo od velike važnosti da Kylo ubije svojeg oca već u prvome nastavku i tako “popravi” Vaderovu grešku: nemogućnost da ubije svojeg sina Lukea. Abrams to objašnjava na način da su morali stvoriti zlikovca jednako velikog kao Vadera te da je to zahtijevalo hrabar potez od strane redatelja i scenarista. Je li ubojstvo Han Sola onda samo “kozmetički” čin ili ipak nešto više? Morat ćemo pričekati i vidjeti u kojem će se smjeru Kylo Renov lik razviti.

Možda ćemo imati više sreće drugi put kad u kina dođe Episode VIII, a dotad tugu možemo utopiti u ponovnom gledanju svih prijašnjih epizoda ili, primjerice, gledanju animirane serije Star Wars: The Clone Wars u kojoj Anakin nije toliko iritantan i u kojoj je objašnjeno mnogo detalja koji su ostali nerazjašnjeni u filmovima. Pozitivno je to što Episode VII, uz sve nabrojane mane, još uvijek nije lošiji od Episode III.

Marija Vukšić/ ziher.hr