Recenzija: Jessica Jones – prijateljica s kojom ne biste htjeli piti

Jessica Jones najavljivana je kao najmračnija heroina od svih dosadašnjih, ali i ujedno kao serija koja propituje odnos dobrih i loših strana posjedovanja moći, pogotovo one ultimativne – mogućnosti upravljanja drugima.

Tko je Jessica Jones? Najmračnija heroina suvremenog svijeta superheroja. Što je „Jessica Jones”? Serija koja prvi put priča i o silovanju, PTSP-u i mnogim drugim temama koje se u pozadini provlače.

​Jessica Jones je nova serija koju je Netflix nedavno izbacio na male TV ekrane. Potpisuje je Melissa Rosenberg (Dexter), a glavne likove tumače odlična Krysten Ritter (Breaking Bad) u ulozi Jessice Jones, Rachael Taylor (Transformers) – vjernu prijateljicu Trish, Mike Colter (Million Dollar Baby) – ljubavnika i prijatelja superheroja Lukea Cagea i ni manje ni više David Tennant (Doctor Who) – zlikovca privlačnog glasa Kilgravea. Ova serija naišla je na veliko odobravanje publike te tako došla i do ocjene od 8,7 na ljestvici IMDB-a, ako joj je za vjerovati.

Jessica Jones najavljivana je kao najmračnija heroina od svih dosadašnjih, ali i ujedno kao serija koja propituje odnos dobrih i loših strana posjedovanja moći, pogotovo one ultimativne – mogućnosti upravljanja drugima. Iako je Jessica Jones glavni lik ove serije, samu priču i njenu poremećenost najviše nosi Kilgrave, zlikovac hipnotizirajućeg glasa. Iako Jessica u stripovima ima rozu kosu, nosi tipičan kostim superheroja i odaziva se na ime Jewel, u ovom slučaju biva mnogo realnijom. Naviknuli smo se na niz superheroja koji su, otkrivši svoju moć, nesebično i istog trenutka krenuli u spašavanje ljudskih života, i to bez ikakvih problema i distrakcija. Jessica Jones vrijedna je pogleda i definitivno nije tipična priča o superherojima – nabrojit ću vam i par razloga zašto:

Jessica Jones je superjunakinja koja radi kao privatni detektiv kako bi platila svoje račune (recimo kao i mi) i koristi svoje moći za to (ipak ne baš kao i mi).
Voli zaviriti u čašicu kao i normalni ljudi (dobro, malo više od normalnog).

Priča nije tipična i ne zalazi u područje idiličnog, što serije često imaju tendenciju raditi – više se naginje prema nekoj osobnoj noćnoj mori koju bi bilo tko mogao proživjeti.
Jessica Jones je junakinja koja je preživjela silovanje i kroz priču nam pokazuju da, ma koliko bio snažan, može ti se dogoditi i najgore. Međutim, pokazuje i kako se svatko može izboriti za sebe, ma koliko teško bilo.
Serija na neki način opisuje i stanje PTSP-a te ukazuje na to, nažalost, sve češće stanje među ljudima.
Također, definitivno nesavršena ljubav Jessice Jones i Lukea Cagea.

Krysten Ritter, glumica koja svojom glumom ocrtava i odlično portretira jake, ali ranjive, i podosta oštećene osobe.
David Tennat! Mislim, moram li reći više? Iako, Kilgravea u stripovima označava ljubičasta koža, Tennant tako lako i opušteno glumi potpuno poremećenog sociopata sa supermoćima da boja kože nije ni potrebna, jer bi dojam bio previše.

Serija je takva da vas uvodi u priču lagano i iskreno, zapitate se – o čemu je riječ? Kako su mogli najavljivati superheroje kad ih nema? Kako su mogli pričati o borbi, o moći, o svemu, kada Jessica samo pije i istražuje? Ali, onda dolazi trenutak kada se zakačite i pogledate seriju u jednom danu.

Samoj seriji možda nedostaje malo više akcije i na trenutke dosljednosti (neću spoilati, ali hint – Luke Cage). Također, mnogi se žale da se više moglo pričati o pitanju nastanka moći kod Jessice Jones, no sam kraj ukazuje da će o tome biti riječi u drugim sezonama. No, unatoč nekim negativnim točkama (ipak nitko ne može biti savršen – sama serija nam o tome govori), seriju izvlači David Tennant. Uloga Kilgravea je toliko moćno, sebično, hladno, bezosjećajno, luđački i šarmantno odigrana, do te mjere da ga stavlja na čelo svih postojećih zlikovaca te bi ga, da postoji, slobodno mogli okruniti titulom Ultimate Villaina.

Priče o superherojima su zakon – one su zabavne, emotivne, pune nesebičnosti i često super podloga za propagandu (Captain America). Nude nam idealiziranu sliku onoga što bi bilo u redu napraviti, naravno minus letenje jer nemamo supermoći. No, čini se da su mnogi shvatili da i u pričama o superherojima treba biti mjesta za drugu stranu medalje te su krenuli sa izvrsnim Daredevilom i nastavili niz s Jessicom Jones. Držimo palčeve da će ovim primjerom doći vrijeme i za mnoge druge superheroje koji će uz svoj realni, poremećeni osobni život uspijevati spasiti svijet.

Magdalena Linde/ studentski.hr