Kako je “Prohujalo s vihorom” završilo u bunkeru: Aktualni događaji u SAD-u “skinuli” filmski klasik
Film je povučen iz ponude nakon što je scenarist filma »12 godina ropstva« John Ridley u članku u Los Angeles Timesu pozvao HBO Max da povuče flm iz ponude jer, kako je rekao, romantizira strahote ropstva i glorificira predratni način života na američkom jugu.
Piše: Kim Cuculić
Američka streaming platforma HBO Max nedavno je iz svoje ponude privremeno izbacila film »Prohujalo s vihorom« Victora Fleminga iz 1939. godine zbog rasističkog prikaza crnačkih likova.
Kako prenosi Independent, na ovaj se potez HBO Max odlučio zbog nasilne smrti Afroamerikanca Georgea Floyda i prosvjeda koji su uslijedili. Glasnogovornik HBO Maxa objasnio je da je »Prohujalo s vihorom« produkt svojega vremena i prikazuje neke od etničkih i rasističkih predrasuda koje su, nažalost, oduvijek karakteristične za američko društvo.
– Rasizam je bio pogrešan tad, kao što je pogrešan i danas i smatrali smo da bi bilo neodgovorno zadržati taj naslov u bazi bez pojašnjenja povijesnog konteksta u kojemu je nastao i stava o distanciranju od takvih prikaza. Bilo bi pogrešno cenzurirati ga ili mijenjati jer bi to značilo negirati da su takve predrasude ikad postojale. Da bismo stvorili pravedniju budućnost, najprije moramo razumjeti i prihvatiti vlastitu povijest, objasnio je glasnogovornik.
Film je povučen nakon što je scenarist filma »12 godina ropstva« John Ridley u članku u Los Angeles Timesu pozvao HBO Max da povuče flm iz ponude jer, kako je rekao, romantizira strahote ropstva i glorificira predratni način života na američkom jugu.
Premda »Prohujalo s vihorom« smatraju jednim od najznačajnijih filmova u povijesti kinematografije, film su i prije pratile kritike zbog rasizma, a sada je u aktualnom društvenom kontekstu Amerike i bunkeriran.
Kad je riječ o rasnim temama, neki su kritizirali film zbog romantiziranja stanja crnog roblja koje služi bijelcima na američkom jugu. Kolumnist Leonard Pitts okarakterizirao je film kao »romansu smještenu u Auschwitz«. Ipak, većina publike 1939. nije primijetila takve prigovore.
Neki su povezali lik Mammy (koju glumi Hattie McDaniel) sa sretnim robom, dok su drugi to osporavali i isticali da je ona kompleksan lik koji se ne srami biti tvrd sa svojom »gospodaricom«.
Sam Selznick je odgovorio da film nije rasistički te da su crnoputi likovi »dražesni, vjerni i otvoreni ljudi«. Malcolm X prisjeća se scene iz filma, one u kojoj sluškinja Prissy objavi Scarlett da ne zna ništa o porodu te da ne zna pomoći Melanie, na što je ova ošamari, koju je vidio kao mali dječak te mu je bilo tako neugodno da »se htio sakriti ispod tepiha«.
Ipak, drugi su dodali da Scarlett u filmu ošamari i Rhetta i sestru. Zanimljivo, McDaniel nije smjela ući u kino u Atlanti jer je tada vladao zakon segregacije, što je razljutilo neke njene kolege iz filma. Inače, za ovu ulogu Hattie McDaniel osvojila je Oscara kao prva Afroamerikanka.
To što se sada događa s »Prohujalo s vihorom« nameće pitanje treba li zbog političke korektnosti sada ne prikazivati i druge filmove, ili bunkerirati i druga umjetnička djela koja bi se mogla proglasiti rasističkima?
Netko bi tako mogao doći na ideju da zabrani i prikazivanje filma »Rođenje jedne nacije« Davida Warka Griffitha iz 1915. godine, koji je nastao prema romanu »Čovjek iz Klana« Thomasa Dixona. Radnja filma odvija se u SAD-u polovinom 19. stoljeća.
Južnjačku obitelj bogatog liječnika i sjevernjačku iz Pennsylvanije veže duboko prijateljstvo, no izbijanjem Građanskog rata članovi obitelji nađu se na protivničkim stranama gdje ostaju i nakon rata.
Unatoč smrtima najbližih, djecu veže ljubav. Nakon poraza Juga, kongresnik Stoneman postavlja tamnoputog Silasa Lyncha za ispravitelja nekadašnjih nepravdi. Ovaj počne zlorabiti položaj i siliti Elsie da se uda za njega.
Stoga Ben postane vođa nastajućeg Ku-Klux-Klana i u posljednjem trenutku prekida opsadu kuće u kojoj se nalazi Elsie. Ku-Klux-Klan je tajna, teroristička i reakcionarna organizacija u SAD-u, nastala u južnim državama nakon Građanskoga rata.
Bivši robovlasnici okupili su se u nekoliko organizacija (White Brotherhood, Ku-Klux-Klan i drugima) kako bi onemogućili oslobođenom crnomu stanovništvu da se izjednači s bijelim, te da bi osigurali prevlast bijelaca i povlastice kakve su uživali prije Građanskoga rata.
Najpoznatija od tih organizacija Ku-Klux-Klan osnovana je 1865. u Tennesseeju, a bila je zasnovana na čvrstoj hijerarhiji.
Nastojala je zaplašiti crno stanovništvo računajući na njegovu neprosvijećenost, pa je uvela poseban obred, bijelu sablasnu odjeću s kukuljicom i maskom; noćne sastanke uz plamteće križeve. Služili su se masovnim i individualnim terorom (linč, podmetanje požara).
Film je postigao golem komercijalni uspjeh (utržak od oko 15 milijuna dolara), pohvale velikog dijela kritike, pa i predsjednika Wilsona (»povijest pisana svjetlošću«), ali, zbog apologije Ku-Klux-Klana, i burna negodovanja liberalnih snaga, crnačkih aktivista (rasni nemiri u New Yorku, Bostonu, Chicagu), zabranjen je za prikazivanje u Francuskoj (do 1921.), carskoj Rusiji i SSSR-u postavši tako i prvim reprezentativnim primjerom moguće uloge filma u društvenom i političkom životu.
Kako u natuknici u Filmskom leksikonu piše Ante Peterlić, navodno dobroćudan i najiskrenije pogođen, a dezorijentiran incidentnim zbiljskim događajima, Griffith se javno ispričavao i kao demanti ponudio svoj sljedeći film – »Netrpeljivost«, a u »Srca svijeta« (1918.) stavio je prizor u kojemu vojnik bijelac ljubi ranjenoga crnog druga.
U ovom kontekstu podsjetimo i na Griffithovu »Netrpeljivost« (Intolerance, 1916.), film koji se sastoji od četiriju priča iz četiriju epoha. U »Padu Babilona« prikazana je urota protiv plemenitoga kraljevića Belšazara koju uzalud pokušava spriječiti Gorštakinja.
Belšazar biva ubijen u napadu perzijskoga kralja Kira. U »Nazarećaninu« je prikazan sukob Isusa s farizejima i njegovo razapinjanje, u »Srednjovjekovnoj priči« pokolj hugenota za Bartolomejske noći 1572., koji su organizirali kralj Karlo IX. i Katarina Medici, te uzaludan pokušaj plemića Prospera da spasi voljenu djevojku i njezine roditelje.
Suvremena priča »Majka i zakon«, prema istinitom slučaju Stielow iz 1914. godine, prikazuje podvalu zbog koje je Mladić osuđen na smrt, a njegova supruga poduzima sve da ga spasi.
Finala triju priča su tragična, a film dolazi do dramske kulminacije kada mladićeva supruga, sat prije egzekucije, u sceni režiranoj paralelnom montažom, nastoji doći do guvernera i s pribavljenim dokazima izmoliti pomilovanje.
U svim je pričama naglasak na ljudskim patnjama prouzročenim netrpeljivostima raznih vrsta, s kojima se nažalost susrećemo i danas.
