Film "Djeca": Svijet koji prevazilazi pitanja vjere i nacije
Novi film Nikole Vukčevića, radnog naziva “Djeca”, okuplja prestižnu regionalnu ekipu, a premijera se očekuje početkom 2022. godine.
Piše: Jelena Kontić
Priča koja korespondira sa aktuelnim potrebama Balkana, film inspirisan kratkom pričom “Obraz” (Legenda o Nuru Doki) akademika Zuvdije Hodžića, nastaje u režiji Nikole Vukčevića, a premijera se može očekivati početkom 2022. godine, najavio je Vukčević na jučerašnjoj konferenciji za medije.
Projekat se priprema duže od pet godina, pa su tako prve scene snimljene još u zimu 2018. a planirano je da snimanje uskoro bude i završeno, s obzirom na to da je već gotovo 85 od ukupno 88 scena. Film pod radnim nazivom ‘’Djeca’’ novi je igrani film reditelja Vukčevića, po scenariju Ane Vujadinović i Meline Pota, inspirisan Hodžićevom pričom “Obraz”, a u produkciji Milorada Radenovića (Galileo production Montenegro) i u koprodukciji sa Cinnamon films Beograd. Glumačku ekipu čine neka od najboljih regionalnih imena: Edon Rizvanoli iz Holandije u glavnoj ulozi, Nikola Ristanovski iz Makedonije, Igor Benčina iz Srbije, Alban Ujkaj - Bosna i Hercegovina, Selman Jusifi i Xhejlane Terbunja sa Kosovo, a tu su i crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Ana Vučković, Zef Bato Dedivanović, Branimir Popović i talentovana djeca Elez Adžović, Vuk Bulajić, Hana Pavlović, Merisa Adžović - koji su uloge dobili na višemjesečnom kastingu i pripremama.
Radnja filma je smještena u period Drugog svjetskog rata, tokom kojeg u 24 sata radnje filma, jedno progonjeno pravoslavno dijete, pokušavajući da se spasi od fašističke muslimanske jedinice koja mu je ubila roditelje i spalila selo, nalazi utočište u kući Albanca Nura Doke.
“Gospodar kuće se suočava sa moralnom dilemom: ili da preda dijete njegovim progoniteljima (i time pogazi viševjekovni kodeks svog naroda i lična uvjerenja) ili da riskira živote cijele porodice štiteći to dijete - što ovu dilemu pretvara u tragediju. Kroz priču o obećanju, ljubavi i odrastanju, film preispituje cijenu pojedinačne ljudske žrtve, kroz prizmu dva različita svijeta: svijeta časti i svijeta rata, nadilazeći pitanja vjere i nacije”, navodi se u opisu filma koji je do sada sniman na lokacijama u Starom Baru, Crmnici, obroncima Kuča, kanjonu Mrtvice...
Neke od posljednjih scena snimljene su “u komplikovanim okolnostima pandemije kovid-19”, a uz podršku Filmskog centra Srbije od 60.000 eura biće snimljene i preostale scene, ali će biti potrebno da se obezbijedi i dodatnih 20.000 eura, kazao je Vukčević na konferenciji za medije.
On ističe da su dostojanstvo i čast temeljne vrijednosti mnogih društava i “ma kako da se ove priče čine ispričanima - siguran sam da ih konstantno treba pričati zarad opšteg interesa”.
“Ova antologijska priča - svojom univerzalnošću i svevremenom aktulenošću bliska je svim ljudima, bez obzira kojoj nacionalnoj, etničkog ili klasnoj grupi društva pripadali, što joj daje dodatnu vrijednost. Takođe, naš scenario, bez sumnje, ide u korist afirmaciji specifičnosti manjina koje žive u Crnoj Gori, dok nas sa druge strane, podsjeća na univerzalne ljudske vrijednosti koje nadilaze nacionalno, materijalno, pa čak i egzistencijalno - kao trajni umjetnički dokument autentičnosti i vrline ovih prostora, most jednih ka drugima i most među epohama”, rekao je reditelj.
Ovim filmom će biti predstavljena autentičnost Crne Gore, ali prije svega tradicija i kultura. Umjetničko djelo koje nastaje, opšte kulturno dobro, od zaborava će sačuvati vrijednosti i osobenosti naroda koji živi u pograničnom protoru Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije...
“Postupiti časno, održati dato obećanje, pa čak i po cijenu života - primjer je veličanstvene bese čije postojanje nas podsjeća na zaboravljene vrijednosti onog najdubljeg ljudskog osjećanja - osjećanja dostojanstva i časti. Shodno navedenom, realizovanjem filma, koji proističe iz temelja bića i duhovnosti multireligijske Crne Gore, koji će se baviti svim ovim elementima - naš cilj ćemo ispuniti na najbolji način upravo kreiranjem kvalitetnog umjetničkog djela, sa svim standardima produkcije i u saradnji sa relevantnim saradnicima i autorima - kakve smo, sa puno truda, odricanja i njihove podrške - okupili iz čitavog regiona”, rekao je Radenović.
Direktor fotografije je Đorđe Stojiljković, scenograf je Stanislav Nikičević, kostimograf Lidija Jovanović, masker Nataša Sevčnikar, dok su za ton zaduženi Igor Vujović i Đoko Jablan. Montažer filma je Olga Toni, direktor Milorad Radenović, beogradski koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović, a u izvršnoj produkciji je i Jelena Filipović, predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Angažovan je i određeni broj studenata FDU Cetinje.
Ristanovski: Stvari od univerzalne važnosti
Putem videa se prisutnima obratio i Ristanovski citirajući Mešu Selimovića:
“Došli smo da se pogledamo u oči tužne, zbog smrti nedužnog čovjeka, uznemireni zbog zločina. Jer ko ubije čovjeka kao da je sve ljude pobio. Sve su nas pobili nebrojeno puta braćo moja ubijena, a užasnuti smo kada pogode nekoga ko nam je najdraži. Možda bi trebali da mrzimo, ali ja ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za ljubav. Ovo što imam, sad zna samo za tugu”.
Ristanovski ističe svoje duboko uvjerenje da ova priča ima smisla i da je uvijek potrebno (ponovo) govoriti o nekim stvarima koje su važne za čovjeka kao pojedinca i čovjeka sa svim svojim dilemama i moralnim kodeksima. Putem video poruke prisutnima se obratio i Edon Rizvanoli, glavni glumac. On je istakao da je čitav proces bio težak, ali pun zadovoljstva... Posebno se zahvalio reditelju na ukazanom povjerenju.
“Za mene je ova uloga bila iznenađujuća. To je jedan karakter koji se suočava sa izuzetnim izazovima, što znači da mi je dao jednu dodatnu želju i naravno, veliko zadovoljstvo, da se suočim sa ovakvim likom. Nadam se da će se cijeloj ekipi ukazati prilika da zajednički odgledamo premijeru u Crnoj Gori”, poručio je Rizvanoli.
