Mali čovjek širokih shvatanja – Anri de Tuluz-Lotrek
Ovaj čovjek pronalazi inspiraciju u noćnim barovima i ženama lakog morala u muzici i prostorijama ispunjenim smijehom, čavrljanjem, dimom i alkoholom. Od početka svog stvaralaštva on je boem u pravom smislu te riječi.
Jedan od najkontroverznijih umjetnika svog vremena skretao je pažnju kako svojim izgledom tako i svojim stvaralaštvom koje iako u početku odbačeno kasnije izaziva senzaciju i divljenje. Svoj patuljast rast Lotrek duguje incestuoznom braku čiji je plod bio, a koji je bio sklopljen iz čistog koristoljublja.
Uslijed genetske mutacije imao je vrlo osjetljive kosti, sa četrnaest godina u ogromnom salonu raskošnog dvora gdje je živio Lotrek lomi nogu, a sljedeće godine drugu u presahlom koritu jedne rijeke. To su bili događaji koji su mu umnogome odredili budući život.
Iako rođen u izobilju i raskoši okružen ljudima iz najfinijeg krem društva Lotrek to od najranijeg djetinjstva odbacuje. Majka ga sebično čuva i brine o njemu gušeći ga, a otac ga surovo odbacuje zbog njegovog hendikepa jer nikada neće postati dobar konjanik ili lovac. Ali srce ovog „malog“ čovjeka bilo je dovoljno vatreno i hrabro da se odupre majci i da ga očevo odbacivanje ne slomi i on kreće svojim putem koji je istovremeno njegova najslađa osveta.
Lotrek odlazi u krajnost, bježeći od uglađenog, ljubopitljivog društva koje bi ga uvijek posmatralo kao nakazu smijući mu se iza leđa, Tuluz otkriva jedan potpuno nov svijet do tada strogo zabranjen za njega. Ovaj čovjek pronalazi inspiraciju u noćnim barovima i ženama lakog morala u muzici i prostorijama ispunjenim smijehom, čavrljanjem, dimom i alkoholom. Od početka svog stvaralaštva on je boem u pravom smislu te riječi. Anri je svim srcem želio samostalnost, upravo zato teži da skine okove i pravila nametnuta elegantnim i luksuznim grofovskim životom, njegovo utočište je noć i kabare. Svjestan svojih fizičkih nedostataka on bježi u taj polu-svijet gdje je svakome dozvoljeno da bude ono što jeste, bez osuđujućih pogleda kakvim je izložen po danu.
U jednom pismu Lotrek ovo i potvrđuje:
“Naravno da bi otac volio da pomisli da sam otpadnik, to je zahtijevalo napor i vi znate isto tako dobro kao i ja kako me žestoko opterećuje pokušaj navikavanja na boemski život jer još sa sobom nosim teret sentimentalnosti koji ću morati da odbacim ako nešto želim da postignem...”.
Sve ono što zbog svojih fizičkih nedostataka nije mogao da ima i proživi, živio je kroz svoja djela. Tako je bio očaran džokejima, konjima, lijepim ženama, nevjerovatno gipkim i okretnim tijelima cirkuzanata. Savremenici na njegov rad ne obraćaju pažnju i ne pridaju Lotrekovoj umjetnosti značaj. Ali potpuna senzacija i vrtoglava popularnost nastupa izradom plakata za Mulen Ruž. Na ovom plakatu prikazuje siluete koje su u pozadini, a u prvom planu siluetu datu iz profila mršavog čovjeka, oštrog nosa sa cilindrom na glavi – Valentina-le-Dezoz (Valentin čovjek zmija), jedina figura koja nije prikazana kao silueta je plesačica Guli koja je izmislila kan-kan.
Kako su ga plakati proslavili njihovu izradu dovodi do perfekcije pa tako najavljuje šansonijera Iveta Žilbera i radi omot korica za knjigu Reine de Joie (Kraljica zabave). Ono što Lotreka razlikuje od većine stvaralaca, što je nesumnjivo posljedica ogorčenosti na sopstveni izgled je to da se uvijek trudio da pronađe ružnoću, a portretisane djevojke često je prikazivao ružnije nego što jesu.
Svojim riječima ništa nije štedio, odličnim humorom bio je u centru pažnje ali jedina svetinja za njega je bila umjetnost. Bordeli su mu bili drugi dom, vječiti voajer prenosi nam intimu iz ovih „kuća ljubavi“, a njegove slike su glasne uvijek žive pune smijeha, perja i svile koja šušti pod prstima natopljene mirisom teškog parfema i jakog duvana. One očaravaju svojom neposrednošću, kod Lotreka nema maski sve je iskreno i do srži ogoljeno ali ispunjeno dušom i pokretom. Uvijek nas je nesebično častio tom eksplozijom boja i pomalo sirovim, robusnim crtežom koji kipi od iskrenosti.
U Lotrekovom stvaralaštvu prisutni su uticaji japanske umjetnosti koji se ogledaju u nepostojanju sjenke, naglašenoj dinamici i izraženom pokretu i dijagonalama koje dominiraju kompozicijom. Novina koju Lotrek hrabro unosi u francusko slikarstvo je prazan prostor u sredini kompozicije što je za savremenike bilo nepojmljivo jer su oni upravo akcenat stavljali na središte platna. On upotrebljava takozvani kloazonistički pristup koji se odlikuje jakim konturama. Ovaj stil dobija ime po postupku emajliranja gdje se emajl jarkih boja izliva u jak metalni okvir.
Anri je duboko bio nesrećan i ispunjen konstantnim osjećanjem melanholije. Iako je uživao u bordelima, piću i duvanu ono za čim je oduvijek tragao bila je ljubav koju nikada nije imao. U potpunosti svjestan sebe strmoglavo stremi svom uništenju. U stanju delirijuma završava u duševnoj bolnici iz koje se izbavlja protestvovanjem i borbenošću koja ga ni tada nije napustila. Ali kao što u životu sve ima svoju cijenu tako i Lotrek plaća svu svoju boemštinu opakom tada neizlečivom bolešću sifilisom.
