fbpx

Ljubav koja je pisala note: Robert i Klara Šuman

Klara i Robert Suman

Ljubav kompozitora i pijanistkinje, Roberta i Klare Šuman, priča je koja govori o muzici, inspiraciji i stvaranju. Za njih univerzalni jezik muzike bio je njihov lični jezik ljubavi.

piše: Ilijana Božić

Šumanova muzika i misao uticali su na mnoge velike kompozitore. Klara Šuman zapamćena je kao umjetnica koja je pomjerala granice. U vremenu koje joj nije bilo naklonjeno izborila se za svoje mjesto. Jedno od najljepših djela koncertne literature za klavir je Šumanov Koncert za klavir i orkestar. Istovremeno, dok komponuje, Šuman se bavi i muzičkom publicistikom. Pokreće Novi časopis za muziku. Na stranicama časopisa objaviće pojavu velikih, izvanrednih talenata Šopena, Berlioza i Bramsa, ali i zalaganje za borbu protiv konzervatizma, ograničenosti, praznog virtuoziteta i neiskrenosti.

Šumanov ideal je bio: Iz umjetnosti treba isključiti licemjerstvo i ružnoću koji se obavijaju privlačnim koprenama. One što za novac pišu o svemu i svačemu (među njima ima i čuvenih imena), one pokvarenjake, one siromašne i osiromašele pritvornike, koji svoju bijedu pokrivaju šarenim dronjcima moramo suzbijati svim snagama.

Djetinjstvo i muzika

Robert Šuman rođen je 8. juna 1810. godine u saksonskom mjestu Cvikau. Odrastao je u skromnoj učenoj buržoaskoj porodici. Otac mu je bio prodavač knjiga, pa je Šuman od ranog djetinjstva počeo da druguje sa knjigom. Od oca je naslijedio ljubav prema književnosti, a od majke ljubav prema muzici. Primjećeno je da je znatiželjan, često nedorečen i mističan. Šumanov otac prmjetio je da dječak proučava njemačku književnost. U dvanaestoj godini je znao napamet Geteovog Fausta. Klavir je počeo da uči u devetoj godini. Iako je pokazivao veliku ljubav i nadarenost, majka ga je poslala u Lajpcig da studira prava, jer je ostala udovica. U šesnaestoj godini Šuman ostaje bez oca, koji je bio nervni bolesnik. Njegova sestra dobrovoljno odlazi u smrt, a majka postaje jako depresivna. Robert Šuman počinje da bilježi sve kroz šta prolazi i o čemu razmišlja. Našavši se u gradu koji ne voli i učeći ono što nije predmet njegovog interesovanja, Robert Šuman je zapostavio studije i opredijelio se za život slobodnog umjetnika. Odlučivši se za muziku, njegov profesor klavira je postao čuveni pedagog Vik. Živio je u jednoj sobi kod Vika. On je vjerovao, imajući u vidu Šumanov talenat, da će ga napraviti odličnim pijanistom. U želji da to bude što prije, zanesen blistavom tehnikom Paganinija, Šuman se služi i sopstvenim vježbama, ne bi li povećao pokretljivost pristiju. Međutim, efekat je bio suprotan. Tada dolazi do kočenja šake desne ruke. Ta okolnost ga, poslije mnogih stradanja, navodi na sve intenzivnije bavljenje studijom kompozicije i komponovanjem. Veoma mlad zapisao je da je sanjao kako se guši u dalekoj rijeci Rajni. Šumanovi biografi zapisali su da se u 22. godini razbolio od sifilisa, za koji je medicina tada bila nemoćna. Mnogo se nesrećnih događaja nizalo u njegovom životu. Iako je znao da je bolestan želio je da stvori porodicu.

Ljubav

Budući da je živio u učiteljskoj kući svog učitelja Vika, Šuman je tamo upoznavao i prve ljubavi. Zaljubio se i postao vezan za jednu Vikovu učenicu Ernestinu fon Friken. S njom se rastao 1834.godine zbog sve većih osjećanja prema Vikovoj petnaestogodišnjoj kćerki Klari. Klara Vik bila je nadarena pijanistkinja, koja je već davala koncerte. Imala je teško djetinjstvo. Majka ju je napustila kada je imala pet godina, a otac ju je podizao i podučavao na diktatorski način, sve s namjerom da je pretvori u muzičku zvijezdu. Klara nije progovarala do četvrte godine, povukla se u sebe zbog čestih roditeljskih svađa, pa su se plašili da je gluva. Učila je klavir, muzičku teoriju i kompoziciju sa vrhunskim nastavnicima u Lajpcigu. Šuman nije mogao postati koncertni pijanista jer mu je šaka ostala paralizovana, te se posvetio komponovanju. Klari je slao pregršt svojih kompozicija. Tako počinje njegov stvaralački rad. Klara mu je pisala:

Kada si me prvi put poljubio, mislila sam da ću se onesvijestiti, sve je postalo prazno i jedva sam držala lampu koja je osvijetlila vaš izlaz.

Klara i Robert

Njihov odnos je produbljen njihovim zajedničkim interesovanjima. Zajedno su svirali klavir, proučavali djela velikih kompozitora i sve češće razmjenjivali ideje. Klarina karijera je bila na vrhuncu. Međutim, nije sve bilo sjajno. Klarin otac Vik činio je sve da tu ljubav prekine. Prijetio je da će ga upucati ako nastavi da se viđa sa Klarom. Smatrao je da je Šuman zavodnik koji boluje od depresije zbog sifilisa. Godine 1837. Šuman je molio svog učitelja Vika da dozvoli vjenčanje, ali je Vik odbio. Pored svega smatrao je da je Šuman bezvrijedni kompozitor. Međutim, Klara nije tako mislila. Zaljubljeni njih dvoje nastavljaju da se viđaju tajno i da razmjenjuju pisma. Šuman je čekao satima na onih pet minuta prije njenog nastupa kako bi bar u tih par minuta uživao u njenom društvu. Po tadašnjem zakonu Klara nije bila punoljetna iako je imala 18. godina. Mladi ljubavnici podnose molbu sudu kako bi se očeva odluka poništila, ali Vik ne pristaje ni uz pritisak suda. Tri godine je vođena gorka bitka na sudu. Tek u julu 1840. godine sudija je presudio u korist zaljubljenog para. Tako je uprkos mnogobrojnim peripetijama Klara postala Šumanova supruga.

Svu ljubav koju je osjećao prema Klari, Šuman je izrazio kroz svoje kompozicije. U prvoj godini braka napisao je 130 pjesama za glas i za klavir. Pjesme su bile inspirisane njegovim osjećanjima prema Klari tokom njihovog zabavljanja i novog zajedničkog života u braku. Djeca su dolazila, inspirisan time Šuman je sastavio skup komada za klavir pod nazivom Kinderszenen. Oni izražavaju dječju radost i radoznalost, ali i dječje uzbuđenje i snove.

Dok je on komponovao, Klara već majka osmoro djece, pored porodičnog života, koncentrisala se na svoje klavirske nastupe. Nastupala je na koncertima i bila jedna od prvih pijanista koji su svirali svoje programe „iz glave“. Bila je Šumanova neiscrpna inspiracija. Klara je rješavala sve probleme u kući. Živjeli su od novca koji je ona zarađivala svojim koncertima. I pored činjenice da su živjeli u doba vladavine tri K ( Kinder, Küche i Kirche) kada je žena morala da se pokori djeci, kuhinji i crkvi, pijanistkinja je predstavljala glavu porodice. Zbog toga je često Šuman bio ljubomoran smatrajući sebe običnim kompozitorom dok je Klara punila koncertne dvorane i svirala pred carskim porodicama. Publika je slušala muziku Roberta i Klare Šuman, a ta muzika je sobom nosila tajne poruke zaljubljenog kompozitora ka njegovoj muzi, u djelima koja su često bila posvećena njoj ili pak imenovana njenim imenom. Sačuvano je dvadeset hiljada pisama koje je ovaj par razmjenjivao. Svjedoci njihove ljubavi govorili su da je njihov odnos prolazio kroz razne faze, od ljubomore pa do depresije.

Klara Suman

Klara Šuman

Klara Šuman inspiracija je mnogim ženama. Smatra se jednom od najistaknutijih pijanistkinja i kompozitorki romantizma. Jedna je od rijetko cijenjenih žena u Njemačkoj, koja se našla i na čuvenoj novčanici od 100 maraka. Ona je žena koja je imala čast da premijerno sluša nove kompozicije, ne samo svog supruga, nego i Šopena i Bramsa. Na raznim turnejama širom Evrope, Klara je proširila vlastiti ugled dalje od Njemačke. Zahvaljujući njoj Šumanove kompozicije su postale poznate. Njen kompozitorski rad je ostao zanemaren. Šuman je o tome kazao:

Klara je uvijek komponovala serije malih komada, pokazujući muzičku genijalnost koju nikad ranije nije postigla. Ali imati djecu i muža koji uvijek živi u domenu mašte, ne ide zajedno sa komponovanjem.

Njih dvoje komunicirali su putem bračnog dnevnika. Naročito je Šuman bio slobodan u izražavanju svojih misli.

Robert schumann

Robert Šuman

Bolest i smrt

Četrdesetih godina devetnaestog vijeka Šuman počinje da pokazuje rane znake mentalne bolesti. Razvija nekoliko paranoja. Tokom sljedećih godina njegovo stanje se pogoršava toliko da se Klara plašila da će je povrijediti. Godine 1854. baca se u rijeku Ren, ali su ga spasili. Dobrovoljno odlazi u sanatorijum, a Klari nije bilo dozvoljeno da ga posjeti do 1856. Međutim, neki izvori kažu da je Šumanova smrt misterija. Renomirani Ljekarski list, organ Ljekarske komore Njemačke tvrdi da kompozitor nije umro od posljedica sifilisa, već od patnje zbog zatočenja na psihijatriji. Smatra se da je Klara izolovala svog supruga u sanatorijum. Detalji boravka u bolnici ostali su nepoznati, možda prikriveni. Smatralo se da je u bolnici bio odbačen od porodice. Doktor je kazao da se pacijent u početku dobro oporavljao i tvrdio da mu tu nije mjesto. Međutim, njegovo stanje se naglo pogoršalo, postao je agresivan, odbijao hranu i terapiju. Šta je istina ne možemo tačno znati. Na samom kraju nikog više nije prepoznavao. Umire 1856. godine. Jedan od potomaka nekadašnjeg direktora klinike u Edenihu pronašao je ljekarske bilješke. Uz komentar, 2006. objavljuje ih Akademija umjetnosti iz Berlina. Nakon toga mnogi su zaključili da se radi o najvećoj ljudskoj tragediji njemačke umjetnosti.

Kompozicije

Njegove prve značajnije kompozicije za klavir su ciklusi malih kompozicija Leptiri, Karneval. U ovoj karnevalskoj povorci su i muzički portreti njemu najdražih Klare, Šopena, Paganinija. Iz ciklusa Dječje scene veoma je poznata nježna, poetična kompozicija Sanjarenje. Budući da je odlično poznavao literaturu izabrao je oko 250 pjesama najistaknutijih pjesnika toga doba na čije stihove komponuje muziku. Tu je njemu najbliži pjesnik Hajnrih Hajne, zatim Šamiso, Ajhendorf, Rikert, Gete, Merike i Bajron. Klavir u njegovim pjesmama dobija posebnu izražajnost. Najpopularnije Šumanove pjesme nalaze se u ciklusima Mirte, Ljubav i život žene, a naročito u ciklusu Pjesnikova ljubav komponovanom na stihove Hajnea.
U Šumanovo ime, ljubav je stvarala.

 Autor: Impuls