Osim što je pao broj likova žena i djevojaka, u prvoj polovici 20. stoljeća bilježi se i iznenađujući pad broja knjiga koje potpisuju autorice. Kako napredujemo od 1850. prema 1950. naslovi koje su napisale žene pada s 50 na 25 posto, upozoravaju autori istraživanja.
Kako je to razdoblje prvog vala feminizma, tvrde da su očekivali nešto sasvim drugačije pa su u početku sumnjali da su pogriješili u metodologiji. Dodatna testiranja, međutim, samo su potvrdila nalaze.
"Žene su od gotovo polovice romanopisaca vremenom spale na jedva četvrtinu", pišu autori istraživanja, dodajući da je trend stalno prolazio neopažen.
"Čini se da su znanstvenici svakog perioda bili u stanju primijetiti mogućnost da žensko autorstvo opada u njihovom razdoblju. Ali nitko od njih nije htio ni sugerirati da je cijela priča od 1800. do 1960. zapravo priča o opadanju."
Razloge za pad broja autorica, koji se obrnuo oko 1970., nalaze u 'gentrifikaciji' romana. Sredinom 19. stoljeća pisanje romana nije se smatralo karijerom koja osigurava visok status, ali kako je vremenom to sve više postajalo, to je sve više muškaraca (po)željelo pisati. Istovremeno, dok je u području romana broj žena opadao, u drugim kategorijama pisanja, poput publicistike, došlo je do ogromnog rasta autorica.
Dakako, pad broja autorica uzrokovao je jednim dijelom i pad broja ženskih likova u romanima.
Prema istraživačima, u knjigama koje potpisuju muškarci, žene okupiraju u prosjeku od četvrtine do trećine prostora za likove. U knjigama koje su napisale žene, podjela je puno ravnomjernija.
