Naida Mujkić: KAD SE RODIŠ
KAD SE RODIŠ
Kad se u Bosni rodiš kao kćer
Demobilisanog borca ne možeš
očekivati mnogo od života
Sve najljepše ruže u selu
Već su otpremljene bez sumnje
U svih šest gospodskih kuća
A ti stojiš postranice sretna
Što si poživjela do 35te
Sa samo dva ili tri izbijena zuba
Ono što nisi razriješila s ocem
Uredit će tvoj muž poslije dva
Mjeseca braka
Tvoje polje interesovanja jest polje
I pomicat ćeš se između zemlje
I motike pod rascvjetanim julskim nebom
Do duboko u noć nadajući se da je
On zaspao
Ujutro ćeš mu izglancati cipele
Skuhati kafu i dvoje jaja
On će te u prolazu gurnuti
Šta si stala tu, bog da te jebe
Viknut će jače od pijetlova
Ti ćeš se što prije maknuti
Mada ne znaš gdje bi se sklonila
Dok grlo ti stišće grč
Kad se u Bosni rodiš u kući
Demobilisanog borca što trulio je u rovu
Četiri godine, a ne zna ni zašto
Trulio je svi muškarci u Bosni
I sve žene u Bosni koji su se
rodili u drugim kućama
Guraju ruke u tvoja usta
U tvojim ustima je nešto
Što te drži u životu
Šta je to?
To je tvoja Fortuna
I ona kašljuca, ali to
Čuješ samo ti
Kad se u Bosni rodiš kao kćer
Bivšeg vojnika koji boluje od PTSP-a
Ali ne liječi se
Već psima zagleda u oči kao u zvijezde
Nijedna pjesma na svijetu ne pomaže
Živci poput konopaca
I ti dišeš
Lijepo od tebe što dišeš
Nema u tome ništa herojsko
Pa da dolazi i od srca
