Na bijelom transparentu snijega...
Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske, pojave
i stvari
prljavima čine.
I lijepe tečne žene voštano su sive, a crvene im usne ranjave
i trule
i zubi žuti kao stare nule domina.
Glasovi su tupi i silno i prazno zvone
i bijeda je naša jasnija i veća
kad nema sedmerostruke laži boja i sve je samo ledeno
i sivo.
U bijeloj umnoj tišini snijega
ja hodam i osjećam jalovu bol.
Mislim da to sve neće dugo trajati.
Još hitrije nego snijeg moje stope
zamest će se moj trag u svemu.
I nitko ne će znati da sam i ja bio tu i prošao.
