Iz dnevnika Lava Tolstoja
Ako se nema snage da se gori i izliva svjetlost, tada je barem ne treba zaklanjati.
Svaki čovjek je dijamant, koji može da očisti i ne očisti sebe, u mjeri u kojoj je očišćen, kroz njega svijetli vječno svijetlo, prema tome, djelo čovjeka nije da se trudi da svijetli, već da se trudi da očisti sebe.
(Knjiga zapisa - 13. mart 1890.)
Ako se nema snage da se gori i izliva svjetlost, tada je barem ne treba zaklanjati.
(Krug čitanja)
Jedna od najčešćih zabluda je kada sudimo o ljudima da su dobri, zli, glupi, pametni. Čovjek teče, i ima sve mogućnosti: bio je glup - postao je pametan, bio je zao - postao je dobar i obrnuto. U tome je veličina čovjeka. Zbog toga ne treba suditi o čovjeku. Vi ste ga osudili, a on je već postao drugačiji.
( Dnevnik - 1898.)
Ja bih bio najnesrećniji čovjek, da nijesam našao ciljeve svog života - ciljeve opšte i korisne ...
(Dnevnik - 1847.)
Zamisli, da je cilj života - tvoja sreća - i život je tada žestoka besmislica. Prihvati to, što ti govori mudrost ljudska, i tvoj razum i srce tvoje: da je život služenje tome, ko je poslao tebe u svijet, i život tada postaje stalna radost.
(Krug čitanja)
Najsrećniji periodi mog života su bili samo ti, kada sam cio život davao služenju ljudima. To su bile: škole, posredovanje, religiozna i od gladi pomoć.
(Dnevnik - 1901.)
Prvo i najvažnije znanje, koje je potrebno, prije svega, predavati djeci i odraslim koji uče - je odgovor na vječna i neizbježna pitanja, koja se javljaju u duši svakog čovjeka koji dolazi svijesti. Prvo: ko sam ja i kakav je moj odnos prema beskonačnom svijetu? I drugo, proizilazi iz prvog: kako da živim, šta da smatram uvijek, pri svim mogućim uslovima, dobrim, i šta uvijek, pri svim mogućim uslovima, lošim?
(O vaspitanju)
Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i uvijek jedna te ista, ali svaka rijeka biva ili uska, ili brza, ili široka, ili tiha. Tako i ljudi. Svaki čovjek nosi u sebi začetke svih ljudskih osobina i ponekad se ispoljavaju jedne, ponekad druge, i često biva da ne liči na samog sebe, ostajući sam i sam sa sobom.
(Vaskrsenje)
Priroda ulazi u čovjeka i disanjem, i hranom, tako da čovjek ne može da ne osjeća sebe dijelom nje i nju dijelom sebe.
(Dnevnik - 1899.)
Ljudi uče kako da govore, a glavna nauka je kako i kada ćutati.
(Put u život)
Govori samo o tome, što ti je jasno, u suprotnom ćuti.
(Za svaki dan)
Ako jednan put zažališ što nešto nijesi rekao, to ćeš sto puta zažaliti zbog toga, što nijesi ništa rekao.
(Krug čitanja)
Sve velike promjene u životu jednog čovjeka, a takođe i cijelog čovječanstva , počinju i završavaju se u mislima. Da bi mogla proizaći promjena osjećanja i postupaka, mora prije svega doći do promjene misli.
(Put u život)
