Ingeborg Bachmann - Jednom vojskovođi

Evo kako mi to razumijemo: nikome ne prinosi žrtve
do sebi i Boga ne prizivaj. (Zar je on ikada
htio dio tvog plijena? Zar je ikada
bio pristalica tvojih nadanja?)

Jednom vojskovođi

Kad se onaj posao u ime časti
osjedjelih i osljepljelih naroda,
opet obavi, ti ćeš biti nadničar
I poslužićeš našim granicama,
jer znaš kako da ih krvlju ogradiš.

Tvoje ime baca sjenku na knjige
i njegov uzlet
navodi lovorov list da raste.

Evo kako mi to razumijemo: nikome ne prinosi žrtve
do sebi i Boga ne prizivaj. (Zar je on ikada
htio dio tvog plijena? Zar je ikada
bio pristalica tvojih nadanja?)

Jedno bi trebalo znati:
tek kada više ne budeš pokušavao da,
kao i mnogi prije tebe, bodežom
dijeliš nedjeljivo nebo,
lovor će olistati.
Tek kada strašnom sumnjom
izbaciš iz sedla svoju sreću i sam
na njega sjedneš, obećaću ti pobjedu!
Jer nisi je zadobio onda
kada te tvoja sreća pobjedila;
iako su se zastave neprijatelja spustile
iako ti je pripalo oružje
i plodovi vrtova
koje je neko drugi obrađivao.

Ingeborg Bachmann 

Impulsportal