Draga prijateljice
Draga moja prijateljice, sasvim je uredu to što se nekada, bez nekog posebnog razloga, osjećaš depresivno. Zaista je normalno osjećati se ponekad melanholično, tužno, apatično.
Piše: Jelena Jevđenić
Draga moja prijateljice, sasvim je uredu to što se nekada, bez nekog posebnog razloga, osjećaš depresivno. Zaista je normalno osjećati se ponekad melanholično, tužno, apatično. I ne biti uvijek srećna. Šta je čovjek nego jedan svemir emocija, a sreća je samo jedna od tih emocija koja nas, s vremena na vrijeme, obuzme. Isto kao što ne osjećamo konstantno tugu npr., ne moramo osjećati ni sreću. Znaš, svi ti ljudi koji ti kažu „oraspoloži se“ , jednostavno ne brinu za tebe, već im je tako lakše. Sa tim „oraspoloži se“ , samo su ispunili nekakvu nepisanu društvenu normu (nešto su kazali) i zaustavili rast crvića u svojoj svijesti (nije da nisu baš ništa pokušali). Neko ko se zanima za tebe sa tobom će o tom (ne)raspoloženju pričati, i zdravim razumom odlučiti da li da te „ostavi na miru“ ili da kraj tebe ostane. Nikada ti neće reći „oraspoloži se“ jer zna, da je to tako jednostavno uraditi, da bi se ti tog već sjetila i „postala raspoložena“. Zatim, tu su i oni koji ti kažu „okreni sve na pozitivnu stranu“. Nemoj se truditi da okrećeš baš sve na pozitivnu stranu jer to nije moguće. Postoje neke stvari u životu koje ne mogu i ne trebaju biti pozitivne. Te negativne stvari su potrebne čovjeku radi ravnoteže, znaš za Jin i Jang. I ne mora značiti da sve što je negativno da je i loše. Na primjer, što je veća koncentracija negativnih jona u vazduhu, to je bolje za živa bića. Ne moraš se stalno ni smijati ako ti nije do smijeha. Ti nisi klovn, ti si jedno biće prožeto promjenjljivim emocijama kao svi drugi ljudi, samo to ne skrivaš pa misliš da nešto sa tobom nije uredu. I majka priroda ima četiri godišnja doba. Zima je potrebna da bi se nanovo rodilo sve. Nemoj im ni pokušavati objašnjavati svoje trenutno stanje, posebno ako nije jasno ni tebi. Niko od njih neće, niti može, preuzeti odgovornost za tebe, zato bolje da sačuvaš tu energiju za sebe. Zapamti, sve je dozvoljeno osjećati. I tugu, sreću, ljubav i strah. Ne kažem da se protiv određenih stvari ne trebaš boriti, svakako da trebaš, ali na svoj način i zbog sebe. Ako osjećaš da nekad moraš malo potonuti da bi jednostavnije isplivala gore, uradi tako. A ja ću ti, kao i uvijek, reći "vjerujem ti i zadrži svoj dah".
Impulsportal