"Svjetski najpoznatija nepoznata umjetnica: svi znaju njeno ime, ali nitko ne zna čime se bavi'', John Lennon
Yoko Ono rođena je 18.veljače 1933. godine u Japanu.
Djetinjstvo i ranu mladost provela je živeći na relaciji SAD - Japan. Njena obitelj preselila je u New York 1944. godine, a već su se iduće vratili u Japan gdje su boravili za vrijeme II. svjetskog rata. Godine 1951., u dobi od 18 godina, Ono ponovno seli u New York gdje počinje studirati. Ipak, ubrzo napušta Sarah Lawrence College da bi se vjenčala sa svojim prvim suprugom Toshijem Ichiyanagijem.
Vrlo brzo, 1962. godine, Yoko se rastaje od japanskog skladatelja i počinje raditi sa filmskim producentom i jazz glazbenikom Anthonyjem Coxom koji joj nedugo zatim postaje drugi suprug.
Ono je tada bila članica avangardne skupine Fluxus, inspirirane dadaizmom. 1960-ih počinje sa nekim od sada dobro poznatih, a tada loše prihvaćenih i ''preradikalnih'' performansa.
GODINE 1964. UKLJUČILA JE POSJETITELJE U SVOJ PERFORMANS , TRAŽEĆI OD NJIH DA ŠKARAMA REŽU KOMADE NJEZINE ODJEĆE SVE DOK JOJ NISU ODSJEKLI I ZADNJI KOMAD DONJEG RUBLJA (ILI DOK GA ONA SAMA U BILO KOJEM TRENUTKU NIJE PREKINULA).Performans je prvi put izveden u Japanu, zatim slijedeće godine u Carnegie Hallu u New Yorku, a posljednji put izvela ga je 2003.godine u Parizu. Tada je izjavila da je u 60-ima Cut Piece ''izvodila iz bijesa, a u kasnijim godinama iz osjećaja ranjivosti''.
"Cut Piece"
U šezdesetim godinama prošlog stoljeća uslijedila je faza uz koju ju većina ljudi uglavnom veže – brak s Johnom Lennonom. Upoznali su se 1966.godine na njenoj izložbi u Indica Galleryju u Londonu. Prodavala je, između ostalog, izloženu svježu jabuku za 480 dolara ili vreću noktiju za 240 dolara. John je tada zapazio njezin poznati izložak nazvan Ceiling Painting, za koji je kasnije izjavio:
''Stojiš na ljestvama i osjećaš se glupo, možeš pasti svake sekunde i gledaš kroz povećalo, a sve što na stropu piše jest ''Yes''. Sva tadašnja takozvana avangardna umjetnost bila je negativna: razbij glasovir čekićem, uništi skulpturu… Dosadno, negativno sranje. Sve je imalo prefiks ''anti-''. Zbog toga me taj pozitivni ''Yes'' zadržao u galeriji prepunoj jabuka i noktiju i nisam izašao iz nje misleći kako neću kupiti ništa od tih besmislica…''
Ubrzo nakon tog susreta su započeli vezu, a vjenčali su se u desetominutnoj ceremoniji 20.ožujka 1969. godine.
IZ TOG RAZDOBLJA JE I NJIHOV ČUVENI SEDMODNEVNI PROTEST BED- IN. ISKORISTILI SU PUBLICITET I NA MEDENI MJESEC U AMSTERDAMU POZVALI NOVINARE KOJI SU IH ZATEKLI KAKO LEŽE U KREVETU HOTELSKE SOBE I RAZGOVARAJU O MIRU U SVIJETU OKRUŽENI CVIJEĆEM I NATPISIMA ''HAIR PEACE'' I ''BED PEACE''. ISTU STVAR NAPRAVILI SU I DVA MJESECA KASNIJE U MONTREALU, GDJE IH JE DNEVNO POSJEĆIVALO I DO 150 NOVINARA.
Kampanju za mir nastavili su u Torontu, gdje su nosili natpis "War is over! If you want it. Happy Christmas from John & Yoko". Ubrzo su isti natpisi osvanuli u 12 velikih gradova: New Yorku, Los Angelesu, Torontu, Rimu, Ateni, Amsterdamu, Berlinu, Parizu, Londonu, Tokyju, Hong Kongu i Helsinkiju.
Godinu dana kasnije, Yoko Ono i
je i naziv njihovog 19-minutnog eksperimentalnog filma u kojem glumica Virginia Lust leži gola dok joj muha (prema nekim izvorima, u dvodnevnom snimanju koristili su čak njih 200) istražuje tijelo.SAMOSTALNO ILI S LENNONOM, ONO JE SNIMILA PREKO 20 ALBUMA. GLAZBENI KRITIČARI SU JU MNOGO GODINA KASNIJE NAZVALI ''NETALENTIRANOM ŠARLATANKOM''.
U periodu između 1964. i 1972. godine snimila je još 16 eksperimentalnih filmova. Jedan od njih, nazvan No. 4 (poznatiji po nazivu Bottoms) sastoji se od serije krupnih kadrova ljudskih stražnjica. Već spomenute 1964. godine napisala je i knjigu Grapefruit, čiji najavljivani nastavak nikada nije objavljen.
Nakon 1973., Yoko je pokušavala izgraditi karijeru, a John je, uz njezin blagoslov, živio sa osobnom asistenticom May Pang. Nakon svega godinu dana, Yoko i John ponovno su počeli živjeli zajedno, bez obzira što se nastavio javno viđati sa Pang. U listopadu 1975. Yoko je rodila sina Seana Lennona.
Nakon Johnove smrti godinu dana ranije, 1981. godine pokrenula je interaktivni projekt nazvan Wish Tree. ''Drvo želja'' je instalacija koja dolazi sa uputma:
''Zaželite želju, napišite ju na komad papira, savijte ga i zavežite na neku od grana Drveta. Recite prijateljima da učine isto. Nastavite željeti sve dok grane nisu potpuno prekrivene ispisanim željama.''
Među ostalima, takav je i Whisper Piece. Posjetitelji dobivaju i prate 16 različitih uputa. (Primjerice, “Breathe heavily” ili“Smell the summer”), a umjetnica im se obraća i različitim afirmativnim porukama (“You are beautiful'').
Instalacija se od 2010. Godine nalazi u MoMA-i u New Yorku, na njoj su želje ljudi iz cijeloga svijeta, a neke su postavljene i u Londonu, St. Louisu, Washingtonu, San Franiscu, Japanu, Veneciji, Dublinu… Taj je izložak tek jedan u nizu njezinih radova koji zahtijevaju instrukcije (tzv. “instruction pieces”).
Također, tu je i Voice Piece for Soprano. Upute su slijedeće: ”Scream. 1. against the wind 2. against the wall 3. against the sky”.
Kao znak sjećanja na Johna, 2000. je otvorila John Lennon Museum u Japanu, koji je zatvoren nakon 10 godina rada, nakon što je Ono odlučila da neće produljiti ugovor sa prostorom u kojem su bili postavljeni eksponati. Iz istog je razloga osnovala memorijalni centar Strawberry Fields u New Yorku te The Imagine Peace Tower na Islandu.
U veljači 2013., uoči 80.rođendana, postavljena je Half-a-Wind Show, dosad najveća retrospektiva njezinih radova. Iz Frankfurta je putovala u Dansku, Austriju i Španjolsku.
ČESTO JE SPOMINJANA NJEZINA IZJAVA DA SU ''NEKI STARI SA 18, A NEKI MLADI SA 90 JER JE VRIJEME KONCEPT KOJEG SU IZMISLILI LJUDI.'' SUDEĆI PO NEISCRPNOJ ENERGIJI KOJU IMA I RAZLIČITIM POLJIMA NA KOJIMA JE I DALJE AKTIVNA, ONO ĆE ZAUVIJEK OSTATI MLADA.
Yoko Ono, autorica ilustracije: Tea Šokac za Vox Feminae
