Odrastajući u Splitu, u gradu luci, koji je nedavno postao turistička meka, Deman je 2015. god. usmjerila kameru u potrazi za skrivenim i manje dostupnim krajolicima: morskim dnom i nepristupačnim obalama Jadranskog mora, pri čemu je nastala serija “Saltwater”.
Predstavljamo seriju fotografija “Potopljeni vrtovi / Sunken Garden” autorice Tanje Deman
O radu:
“Potopljeni vrtovi” je nova serija fotografija Tanje Deman, nastala tijekom 2017. godine u produkciji Archisle – The Jersey Contemporary Photography Programme, koji je Deman nagradio sa International Photographer in Residence Programme. Odrastajući u Splitu, u gradu luci, koji je nedavno postao turistička meka, Deman je 2015. god. usmjerila kameru u potrazi za skrivenim i manje dostupnim krajolicima: morskim dnom i nepristupačnim obalama Jadranskog mora, pri čemu je nastala serija “Saltwater”.
Serija “Potopljeni vrtovi” predstavlja nastavak ovog fotografskog proučavanja podmorja, no u sasvim drugačijem kontekstu Atlantika. Kroz tišinu fotografije serija promatra skrivene ritmove podvodnih krajolika. Nastaje u vodama otoka Jersey, čije su obale obilježene 13 metarskom razlikom između plime i oseke i snažnim morskim strujama. Radovi nastaju u dinamičkom pojasu plime i oseke bilježeći morfološke formacije podmorja; hridi koje prodiru u morske dubine; prijenos i lom svjetla; no ponajviše začudne podvodne vrtove.
U samom pristupu, fotografije Tanje Deman odstupaju od turističke i prirodoslovne fotografije tj. reprezentacije podmorja koje su nam dostupne kroz medij TV-a, interneta i turističkih brošura, te daju novi uvid u ovaj fragilan skriveni svijet.
Iz pratećeg teksta Jasne Gluić:
(…)Umjetnica je stvorila radove čija je bitna oznaka ambivalentna psihološka dimenzija; one, naime, istodobno osvajaju tišinom i unose zebnju. Svijet morskih bilja i trava do kojih dopire sunčevo svijetlo gotovo da se lijepi za naš pogled svojom prisnošću, ipak ta je poetičnost neodvojivo praćena zastranjenošću koja dolazi od čudnih vegetacijskih tekstura i inverznih pogleda na površinu vode, čak i bilježenja neprivlačnih pojava koje su neodvojivi dio prirodnih procesa poput oštećenja i odumiranja listova kelpa. Umjesto prostora privlačne mirnoće pred nama je strani svijet podmorja koji zrači snagom kakvu posjeduju hiperobjekti. Timothy Morton, koji uvodi ideju hiperobjekata (navodeći globalno zatopljenje kao jedan od najdramatičnijih primjera), govori o njihovim svojstvima ukazujući kako nas upravo oni, mijenjajući naše iskustvo stvarnosti, prisiljavaju da na drugačiji način promišljamo koegzistenciju s vlastitim okruženjem. Fotografski aparat Tanje Deman čini vidljivim ono što Morton naziva umjetnošću koja evocira hiperobjekte pružajući nam estetsko iskustvo s obaveznim učinkom uznemirujuće intimnosti (132).
Biljne i geološke formacije zabilježene na fotografijama umjetnice dokaz su života i dinamike koja nas nadilazi, koja ne pripada svijetu kakvog poznajemo jer se njihova snaga proteže izvan nama razumljivih dimenzija prostora i vremena. Vođeni premisom kako današnje vrijeme zahtjeva potpunu eksploataciju resursa, dok nas prelijevanje globalnih utjecaja oslobađa od odgovornosti, donosimo ishitrene odluke vezane uz prirodu i podmorje. U međuvremenu zbivaju se promjene koje teško da možemo izravno osjetiti stoga odbijamo o njima ozbiljno razmišljati. Hiperobjekti izravno su odgovorni za ono što Morton u svojim teorijama i kritikama ekoloških kriza, naziva krajem svijeta, dovodeći ga u korelaciju s dobom antropocena (7), novim geološkim razdobljem kojeg karakterizira podizanje razine mora, izumiranje vrsta(…), i uopće ljudsko djelovanje koje ostavlja vidljive tragove na transformaciji svijeta prirode. Fotografije Tanje Deman, u kojima vrlo indikativno izostaju naznake animalnog života, navode nas da na drugačiji način razmišljamo o svijetu podmorja čije promjene ne uspijevamo kontrolirati; svojim nemirom koji unose one negiraju naš osjećaj supremacije i podsjećaju kako zapravo odavno nismo mjera svih stvari.
*Ref:
Morton, T., (2013), Hyperobjects: Philosophy and Ecology after the End of the World, Minneapolis: University of Minnesota Press.
O autorici:
Tanja Deman radi u mediju fotografije, fotokolaža, videa i instalacija u javnom prostoru. Rođena je u Splitu, gdje živi i radi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na rezidencijalnom boravku u Nirox Fondation u Johannesburgu, KulturKontakt Austria u Beču, Archisle – Jersey Contemporary Photographer Programme, Atelierhaus Salzamt u Linzu, Kunstlerhaus Saarbrucken i Oberfalzer Kunstlerhaus u Njemačkoj i na studijskom boravku na Indiana University of Pennsylvania u SAD-u.
Njezini radovi su izloženi na velikom broju izložbi, između ostalog u Muzeju suvremene ujmetnosti, Zagreb / 15. Venecijanskom bijenalu arhitekture / Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka / Kunstmuseum Bonn / The Central House of Artists, Moskva / MUNTREF Centro de Arte Contemporáneo, Buenos Aires / Museo Revoltella, Trst / Museum of African Design, Johannesburg / TENT, Rotterdam / Unseen, Amsterdam / Reflex Galerie, Amsterdam / International Film Festival Rotterdam. U 2015. godini Deman je ostvarila fotografsku instalaciju u javnom prostoru pod nazivom ‘Sommerfreuden’ na Ringturm tornju na obali Dunava u centru Beča.
Dobitnica je više nagrada za svoj rad. Njezini radovi nalaze se u privatnim i javnim zbirkama, između ostalog: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Kunstcollectie AMC u Amsterdamu, Erste kolekcije u Zagrebu, Nirox Fondation u Johannesburgu, Société Jersiaise na Jerseyu, kolekcije Wiener Städtische Versicherungsverein u Beču i Museum Collection Ria & Lex Daniels u Gemeentemuseum Den Haag.
www.tanja-deman.com/Sunken-Garden