Dejan Andrić, glumac Nevid teatra, predstavu “Pohvala ludosti” izmjestio je sa pozorišne na javnu scenu, s ciljem da se predstavi publici koja ne posjećuje teatar i njima ukaže na probleme u društvu.
Banjalučki glumac javnim nastupima izazvao je različite reakcije, od toga da su u početku mnogi sa čuđenjem pratili predstavu, do toga da sada mnogi sa nestrpljenjem čekaju naredno izvođenje.
Za ovu predstavu Andrić kaže da je “pohod protiv neobrazovanosti i sveopšte gluposti današnjeg društva”, a na koji način to radi imaće priliku da već sutra naveče vide i publika u Kulen Vakufu, u “Bebi Art Centru”.
Predstava je rađena po tekstu Erazma Roterdamskog i na satiričan i tragičan način kritikuje postojeće društvo u kojem vladaju “glupe legende, zavisti i laskanja, glupi ratovi, a postupci velikih vođa i političara proističu iz glupe zaljubljenosti u slavu”.
Komad je do sada odigran 43 puta u 27 različitih prostora, između ostalog, ispred spomenika Petru Kočiću, na igralištu OŠ “Jovan Cvijić”, betonu Građevine, krovu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske. Kazneno – popravnom zavodu Tunjice, ali i na privatnim zabavama i u banjalučkim lokalima.
Predstavu je, pored banjalučke, imala priliku da, do sada, vidi i publika u Čelincu, Han Pijesku, Brčkom, Subotici i Zenici.
Andrić je pozorište izmjestio sa klasičnih scena, i na taj način privukao veliku pažnju javnosti.
Ujedno, ovakav način izvođenja donio je reakcije publike koje glumac ne može da doživi u teatru. Kako priča, različitih situacija ima tokom nastupa. Tako mu je nedavno prišla i policija.
– Igrao sam ispred spomenika Bana Milosavljevića, u blizini Palate predsjednika. Inače, za nastupe uvijek imam dozvolu Grada za izvođenje u javnim prostorima, ali taj put su mi prišli policajci i tražili da me legitimišu. Rekao sam da Bog ludosti nema ličnu kartu. Naravno, oni su radili svoj posao profesionalno, a ja sam igrao predstavu, pa sam opet rekao da sam umjetnik i da meni ne treba lična karta. Pošto nisu mogli utvrditi identifikaciju na osnovu samo papira, rekao sam da se raspitaju u publici ko sam ja i nastavio sa izvođenjem. Nakon izvjesnog vremena, zahvalili su se i otišli – priča Andrić.
Za sedam godina izvođenja predstave ovaj umjetnik se sreo sa različitom publikom. Ipak, čini se da su mu djeca najdraža.
– Kada nastupam na otvorenim prostorima grada uvijek se okupi puno ljudi, a pogotovo djece. Nevjerovatno je kako mališani od pet godina razumiju predstavu, sa kakvom pažnjom je gledaju i koliko su njihova “dobacivanja” zrela. Djeca su beskonačno maštovita i kreativna bića. Šteta je što razni uticaji mas medija i nedovoljna posvećenost u obrazovnom sistemu razvijanju kulturnih navika još u najranijem djetinjstvu doprinose gašenju ili potpunom nestanku kreativnosti. To je ozbiljan problem društva u kojem živimo. Smatram da bi u škole trebao da se uvede predmet pozorište – kaže Andrić i dodaje da je misija Nevid teatra i izvođenja i u javnim prostorima ohrabriti intelektualne i stvaralačke potencijale djece, mladih i odraslih, u svrhu razvijanja kritičkog mišljenja putem umjetnosti.
Nepredvidivi nastupi
Dejan Andrić kaže da na nastupima na otvorenim prostorima grada poznaje najviše pet odsto publike, a često se dešava da ne poznaje nikoga. Vjerna publika su mu i Romi.
– Igranje na otvorenom je nepredvidivo. Nikada ne znate kakve će biti reakcije publike. Igranje na trgovima, ulicama, parkovima mijenja poglede na svijet kod ljudi, mnogo brže i produktivnije nego u zatvorenom prostoru, pozorištu, jer u tom prostoru publika bude u komfornoj zoni, zoni u kojoj se najsigurnije osjeća, a kad ste u toj zoni ne možete se razvijati niti napredovati. Nažalost, kod nas ljudi nisu navikli na uličnu umjetnost, ali čini se da polako počinju da je prihvataju. Predstava u javnom prostoru izaziva ljude da i oni nešto kažu. Sve više je onih koji se uključuju i zbog toga sam srećan – kaže Andrić.
(blic.rs)
