U neposrednoj okolici Rovinja, na blagoj uzvisini od nekih sedamdesetak metara nadmorske visine, nalazi se bedemom utvrđeno gradinsko naselje Monkodonja. Toponim Monkodonja (“tamo gdje uspijevaju dunje”) mijenjao se tijekom vremena. Tako nailazimo na nazive poput Makadanj, Mokadanj, Makedonski Vrh, Makadanija i Monte Codogno.
Naselje je okruženo s tri ovalna koncentrična zida i obuhvaća prostor od otprilike 250 x 160 metara. Masivni vanjski obrambeni zid širok je tri metra. Na njemu su tri kompleksna ulaza (istraženi su samo zapadni i sjeverni). Prednja i stražnja strana ovog zida gradila se od četvrtastih kamenih blokova kiklopskih dimenzija bez veziva, dok se prostor između njih popunjavao sitnijim materijalom i žbukom. Ova tehnika zvana emplekton te druga konstrukcijska rješenja, poput labirintne izvedbe glavnog ulaza, a posebno ostaci keramičkog posuđa, ukazuju na nesumnjivu povezanost ovog naselja s mikenskom kulturom (1600. – 1200. g. pr.Kr.).
Vanjski zid, čija visina većinom doseže oko dva, ali na nekim mjestima i do četiri metra, predstavlja jedinstven primjerak očuvanosti zida iz brončanog doba u ovom dijelu Europe.
Plan Monkodonje, brončanodobna utvrda iz perioda 1800. – 1200. g. pr.Kr. Izvor: Edukativna ploča na lokalitetu.
Struktura naselja
Ostaci gradnje prisutni su po cijelom lokalitetu. Otkriveno je da je naselje bilo podijeljeno u tri jasno odvojene zone: na akropolu, gornji i donji grad, a izvan bedema nalazilo se predgrađe.
Najpovišeniji dio, akropola, je plato pravokutnog oblika površine 100 x 70 metara. Oblikovan je razbijanjem velike stijene koja se protezala poput velike kamene ploče na uzvisini, a dobiveni materijal koristio se za gradnju naselja. Ovaj središnji dio bio je okružen tri i pol metra širokim zidom. Građevine na akropoli su najveće, sastoje se od više prostorija različitih dimenzija, s aulama i asimetričnim hodnicima, a sve zajedno čini jedan kompleks. Sličan akropolski kompleks nalazimo kod mikenskih gradova, osobito kod Mikene i Tirinta, a nije poznat u drugim naseljima toga vremena na srednjoeuropskom prostoru.
Odmah ispod ovog platoa, prema zapadnoj strani, nastavlja se “gornji grad” sa sličnim, ali manje kompleksnim nastambama, a nešto niže nalazi se terasasto smješten “donji grad”. On je zbijeniji i isprepleten uskim ulicama i prolazima. Građevine su skromnije i jednostavnije – s jednom do dvije prostorije. Očigledno je da su se oblikom i funkcijom razlikovale od onih iz gornjeg grada i akropole. Građene su kombinacijom kamena i drveta, a svaka je imala ognjište. Na ovom je području pronađeno obilje keramičkih ulomaka mikenske, brončanodobne starosti. Iako je glavnina posuda dolazila iz dalekih krajeva Sredozemlja, keramički lonci potječu iz lokalnih radionica. Otkrivene su i nastambe izvan zidina koje su činile predgrađe. Ono se protezalo uokolo zidina, s najvećom koncentracijom nastambi na sjevernoj strani.
Iz navedenog se može uočiti tipološka i topografska podjela Monkodonje na četiri zone koja korelira s klasičnim grčkim naseljima toga doba.
Procjenjuje se da je tu živjelo i do tisuću žitelja. Život je u Monkodonji trajao nekih petstotinjak godina, nakon čega propada i više ne oživljava.
Arheolozi nastanak ovog protourbanog utvrđenog naselja smještaju u brončano doba, u razdoblje od 1800. do 1300. g. pr.Kr. Naime, otkriće bronce izaziva velike društvene i gospodarske promjene i po čitavoj Istri dolazi do intenzivnog naseljavanja i stvaranja gradinskih naseobina.
Zapadni ulaz predstavljao je glavni ulaz u grad, a iz grada je vodio prema okolnim poljima i moru udaljenom oko dva i pol kilometra. Ulaz sa stepenicama je građen u nekoliko faza i vrlo je kompleksno izveden, no tako je uzak da su kroz njega mogli proći samo ljudi ili tegleće životinje. Unutar njega, s lijeve strane, dograđene su kamene polukružne komore za koje se smatra da su služile kao mjesto ukopa i bile povezane s kultom predaka.
S vanjske strane sjevernog ulaza, izgrađenog od masivnih blokova, put je vodio prema okolnom predgrađu i prema jami. Ulaz u jamu je eliptičnog oblika, dimenzija 1 x 5 metara, a po vertikali se širi i spušta do dubine od četrdeset metara, sa stepenastim nivoima. Iako je mogla služiti i kao izvor vode, smatra se da je imala obrednu namjenu, jer su oko ulaza u jamu isklesani kameni ostaci, nešto poput obrednih sjedala. Na zidovima jame nisu pronađeni crteži, no njen donji dio još uvijek nije temeljito istražen.
Pogled na akropolu – središnji plato pravokutnog oblika, dimenzija 100 x 70 m.
ORGANIZACIJA NASELJA
Arheološka diferencijacija tipova kuća te sama organizacija naselja na akropolu, gornji i donji grad ukazuju da je društvo bilo staleški organizirano. Gornji društveni sloj i svećenstvo bili su smješteni oko akropole. Ispod nje, u gornjem gradu, uglavnom su živjeli i radili obrtnici, poglavito meštri i ljevači bronce. U donjem gradu živio je najniži sloj, poljoprivrednici i manjim dijelom stočari i ribolovci. Plemstvo je imalo političku ulogu ne samo unutar samog naselja već i šire, budući da je Monkodonja održavala veze s većim okolnim naseljima (Rovinj i Karaštak).
OBREDI I KULT PREDAKA
Pećine, jame, a kasnije i labirinti, forme su koje posjeduju obrednu i religijsku funkciju. Neobičan oblik jame te gotovo labirintno spuštanje simboliziraju silazak u donji svijet te nam, uz ostatak kamenih postolja, daju naslutiti da se radilo o kultnom prostoru. Tako jama i njen oblik skrivaju još jednu stranu Monkodonje.
Kult mrtvih i vjerovanje u zagrobni život mogu se prepoznati i iz specifičnog načina pokapanja. Arheolozi su u Monkodonji otkrili tri načina pokapanja: kamene tumule, grobove oko ulaza u naselje te sporadične ukope unutar samog naselja. Smatra se da su se dostojanstvenici i ugledni pojedinci pokapali na susjednoj uzvisini Mušego, kilometar udaljenoj od naselja, na kojoj je do sada pronađeno pet tumula. Uz kostur su pronađene keramičke posude.
Pokapanje pokraj ulaza u naselje, unutar kamenih škrinja, stručnjaci dovode u vezu s kultom predaka. Ove kamene škrinje bile su pokrivene velikom monolitnom pločom s grobnom stelom na vrhu. Oko njih se nalazio red većih, četvrtastih blokova koji je oblikovao rub groba. To je kasnije ugrađeno u vanjske zidine, uz zapadna vrata. Uklopljeni tako u arhitekturu samog ulaza, preci su na simboličan način bili uključeni u komunikaciju s vanjskim svijetom i zaštitom naselja, predstavljajući svojevrsne “čuvare”. U tim su grobnicama pronađeni nakit, školjke, keramika, morski obluci, što nam govori da je tu ujedno bilo i mjesto štovanja predaka.
Upravo ovaj specifičan kult predaka na ulazu u naselje, kao i kamene tumule na susjednim brežuljcima, nalazimo i kod većih gradova mikenske kulture.
VAŽNOST MONKODONJE
Svoje kolonije na istočnim jadranskim obalama Grci osnivaju krajem VI. st. pr.Kr., no Monkodonja je svjedok najranijih posjeta Grka našem priobalju u tzv. mikensko doba koje se naziva i homerskim ili herojskim dobom.
Lokalitet je otkriven 1953. godine, kada je provedeno i prvo istraživanje, a od 1997. godine vode se suvremena multidisciplinarna istraživanja koja vodi Arheološki muzej u Puli i Zavičajni muzej grada Rovinja u suradnji s Freie Universität Berlin.
Istraživači posebno nastoje otkriti kulturne kontakte u dalekom brončanom dobu. Smatra se da je Monkodonja bila važna točka u komunikaciji sjevernog Jadrana sa srednjom Europom i egejskim područjem, no još mnogo toga treba rasvijetliti da bi se spoznao njen stvarni značaj.
Autor: Tomislav Peharda - Nova Akropola
