Izvještaj britanske sutkinje, Joanne Korner, podržan od Britanske ambasade i OSCE-a BiH, o radu Tužiteljstva BiH u potpunosti je raskrinkao Gordanu Tadić, jer je iz Izvještaja savršeno jasno da je Tadićka u potpunosti urušila ovu važnu državnu instituciju u kojoj je bio uspostavljen sistem u skladu sa zapadnim.
Piše: Dženana Karup Druško
Istovremeno, ta i takva Tadićka, koristeći sve resurse Tužiteljstva BiH pokušava na sve načine da optuži za bilo šta direktora OSA-e kako bi spriječila njegovo imenovanje u drugom mandatu, iako Mehmedagić i OSA-a imaju podršku međunarodne zajednice, odnosno svih zapadnih agencija
Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine počela je sa radom 1. juna 2004. godine. U sastav Agencije ušle su civilne obavještajno-sigurnosne institucije koje su ranije djelovale u entitetima – u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. Zakonom je određeno da se na teritoriji Bosne i Hercegovine ne mogu osnivati ni djelovati nikakve druge civilne obavještajno-sigurnosne strukture. Prvi direktor je bio Almir Džuvo, dva (i po) mandata, a drugi, Osman Mehmedagić koji je na toj dužnosti od 2015. godine.
OSA je nasljednik AID-a (Agencija za istraživanje i dokumentiranje) i FOS-a (Federalne sigurnosne službe). Prvog direktora AID-a, Bakira Alispahića, smjenila je međunarodna zajednica i dospio je na američku crnu listu, drugog je smjenila politička Alijansa za promjene, a sličnu sudbinu doživio je i Munir Alibabić, direktor FOS-a kojeg je smijenio tadašnji visoki predstavnik u BiH Pady Ashdown.
Početak kraja glavne tužiteljice
Almir Džuvo, prvi direkor OSA-e proveo je na toj poziciji preko 10 godina. Došao je kao kadar SDA, odnosno Adnana Terzića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara, a s te pozicije je otišao kao čovjek od povjerenja Fahrudina Radončića koji ga je predložio za ambasadora BiH pri NATO-u u Bruxellesu, gdje je i proveo nekoliko zadnjih godina. Iako, čini se, nerado, jer je prije toga uradio sve što je mogao i iskoristio sve veze koje je imao kako bi ostao direktor OSA-e još jedan mandat. Niti jedan od ovih bivših direktora nije otišao s pozicije bez uplitanja međunarodne zajednice, afera, i/ili brutalnih djelovanja domaće politike potpomognute međunarodnim zakulisnim radnjam.
Ista ili slična stvar dešavala se sa još samo jednom važnom državnom pozicijom – glavnim tužiteljima Tužiteljstva BiH, koji su smijenjeni ili bukvalno otjerani sa te funkcije, i niko od njih od osnivanja Tužiteljstva do danas nije do kraja realizirao svoj mandat.
Zašto su i kod postavljanja i kod smjenivanja direktora službi i glavnih tužitelja važnu, a nerijetko i odlučujuću ulogu igrali i igraju dijelovi i pojedinci iz međunarodne zajednice? Amerikanci su bili ključni za smjenu Bakira Alispahića, Britanci za smjenu Muniba Alibabića ali zatim i za dovođenje i podršku Almiru Džuvi (doduše, samo u prvom mandatu), dok Osman Mehmedagić ima podršku svih zapadnih partnerskih agencija, uključujući i NATO (jer u njegovom radu nema nikakvih dilema oko opredjeljenja u kom pravcu vodi OSA-u: neupitna podrška evropskim i atlanskim integracijama BiH), ali su glasniji i od banjalučkih (čitati i beogradskih) postali sarajevski zahtjevi za njegovom smjenom. Odgovor je jednostavan: iz prostog razloga što od prvih ljudi i OSA-e i Tužiteljstva BiH itekako zavisi kako će raditi ove dvije važne državne institucije.
Izvještaj britanske sutkinje Joanne Korner o radu Tužiteljstva BiH, promoviran jučer (16. septembra) na press konferenciji na kojoj je uz Kornerovu bio i britanski ambasador, uz podršku OSCE-a u BiH, očito je vrhunac nezadovoljstva i kritika koje iz međunarodne zajednice već duže upućuju na Tadićkin rad i čini se da će ovo, napokon, biti početak njenog kraja kao glavnog tužitelja. Podsjetimo da su članice Kvinte i glavni haški tužitelj, uz druge međunarodne organizacije, do sada u više navrata svojim reakcijama, izjavama i brojnim izvještajima jasno pokazivali svoje nezadovoljstvo radom glavne tužiteljice. Iz izvještaja je jedno jasno: Gordana Tadić je u potpunosti urušila Tužiteljstvo BiH i uspostavljeni sistem koji je bio usklađen sa zapadnim.
Tužiteljstvo BiH pod kontrolom Dodika
Istovremeno, ta i takva Gordana Tadić već mjesecima, tačnije kako se bližilo vrijeme isteka mandata direktora OSA-e, sinhronizirano s napadima i fabriciranim aferama iz Banja Luke, pokušava na sve moguće načine, pri tom ne birajući sredstva, da optuži Mehmedagića za “nešto” kako bi ga eliminarala iz utakmice za novog direktora. Nakon brojnih pokušaja, od kojih su neki išli iz Beograda, preko Banja Luke do Sarajeva, i raznoraznih optužbi koje su mu pokušali prišiti, na kraju su sve resurse bacili na istraživanje njegove diplome, što je, kako reče Tomo Kovač, nekada omiljeni bezbjednjak Radovana Karadžića, “sve pripremljeno školski, poništena diploma i medijski obrađeno”.
Što je, nažalost uz podršku koju je sve to dobilo u Sarajevu, sasvim tačno. Sugerišući Dodiku kako da se nakon tih “školski odrađenih priprema” rješi “opasnog” Mehmedagića, Kovač je bio decidan: “Uhapsite ga zbog počinjenih više krivičnih djela. Imate u vašim rukama SIPA-u, Tužilaštvo, Inspektorat prosvjete Republike Srpske”. Samo, ako je diploma bila lažna i Inspektorat je legalno poništio, zar ne bi onda trebalo hapsiti i po Banja Luci, profesore i neke druge koji su učestovali u tome?!
Da Kovač zna o čemu priča, potvrđuje svojim potezima samo Tužiteljstvo. Isti oni tužitelji, na čelu s Tadićkom, koji su odbacili istrage o prodaji diploma u Hercegovini (s kojim su povezivani moćnici HDZ-a) jer “nije bilo dovoljno dokaza”; istrage o aferi potkivanje u kojoj je ključni akter Milan Tegeltija (Dodikov) prvi čovjek VSTV-a; istrage o kladionicama i Aluminiju koje pod kontrolom drži Čović; istrage o Miloradu Dodiku koji ruši ustavni poredak BiH… sad istražuju Mehmedagića i koriste sve resurse kako bi bilo šta iskopali o njemu.
Jedna je stvar sumnja u diplomu (a koliko je to, ustvari, bitno pokazalo je samo Tužiteljstvo upravo u aferi diploma s kojom je povezan HDZ), a sasvim druga stvar hajka kojom glavna tužiteljica pokušava optužiti Mehmedagića kako bi spriječila njegovo imenovanje.
Zabrinuti eksperti
S obzirom na sva dešavanja sad imamo situaciju da je s jedne strane glavna tužiteljica koja je na “crnoj listi” međunarodne zajednice (osim, naravno, Ruske Federacije) i kojoj je u svom izvještaju sutkinja Korner sve savršeno jasno poredala zaokružujući u svom izvještaju na neki način sve kritike koje su se čule na račun Tadićke već dugo, a s druge strane direktora OSA-e koji ima plebiscitarnu podršku međunarodne zajednice, odnosno najjačih zapadnih agencija. Što je svojevrsna ironija jer glavnog tužitelja bira struka (kao politički nezavisnog i profesionalnog), a direktora OSA-e politika.
Da li postoji još neko ko vjeruje da (politička) grupacija koja stoji iza Tadićke radi u interesu države Bosne i Hercegovine? Upravo suprotno, sasvim je jasno da se radi o zloupotrebi Tužiteljstva BiH i političkim spinovima. No, sad se nameće jedno drugo pitanje: da je obrnuta situacija, da međunarodna zajednica stalno izlazi s kritikama na račun direktora OSA-e i da je na press konferenciji pročitan izvještaj protiv njega kao što su pročitali šefovi OSCE-a i Britanske ambasade protiv Tadićke, kakve bi bile reakcije? Da li bi “opozicija” u Sarajevu napravila demonstracije sa zahtjevom za smjenu Mehmedagića, a razni “zabrinuti eksperti” oglašavali se po medijima? Isti oni koji su aplaudirali na tekstove o raskrinkavanju Rusa u BiH i progonu pojedinaca, ili kad im je zabranjivan ulazak u BiH. Da to nije slučajno Tužiteljstvo BiH radilo štiteći državu Bosnu i Hercegovinu? Naravno da nije, nego OSA na čelu s Mehmedagićem.
Nakon svega što su pokušali napakovati Mehmedagiću u Banja Luci (Beogradu) i Mostaru mogu zadovoljno trljati ruke, jer su uspjeli taj “problem” prebaciti Sarajevu gdje su politički protivnici Bakira Izetbegovića to iskoristili za svoje obračune s njim, optužujući Mehmedagića da je “njegov operativac”, da djeluje lokalno, da se petlja u političke igre, itd.
Za razliku od sarajevskih “eksperata” koji se, zarad sitnih ličnih interesa, u zadnje vrijeme bave direktorom OSA-e i samom OSA-om, bivši direktor slovenačke Obavještajno-sigurnosne agencije (SOVA) i dekan mariborskog Fakulteta za organizacijske znanosti, Iztok Podbregar, prošle godine u intervjuu za Delo izjavio je da je Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine najbolja obavještajna služba u regionu! Naime, na pitanje novinarke Suzane Kos koja obavještajna služba u regionu je najbolja, Podbregar je odgovorio: “Nesumnjivo bosanska, koja je prošla i kroz iskustvo rata. A istovremeno radi uz snažnu potporu partnerskih službi iz Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije koji ih obučavaju i opremaju”.
“Svako je kriv dok se ne dokaže suprotno”
No, ironija je da se bh. službom u zadnje vrijeme u medijima bave i oni koji pojma nemaju ni šta je služba, ni šta ona radi, ni koliko je bitna njena uloga za državu, kao uostalom svuda u svijetu. Dok istovremeno OSA i njen direktor Mehmedagić, zahvaljujući svom radu i dugogodišnjem iskustvu, imaju veliki ugled i ozbiljni su partneri zapadnim agencijama u borbi protiv najsloženijih oblika kriminala, međunarodnih zločina, uključujući terorizam, jačanju ruskog uticaja…
Napadi na Mehmedagića podsjećaju na priču dijela političkog Sarajeva da Program reformi dostavljen u NATO nije godišnji ANP, čak i kada su predstavnici Kvinte to jasno i javno rekli. Ne, bez obzira na sve izjave i objašnjenja Izetbegovića, Džaferovića, Komšića, Dodik im je tada bio relevantan. Da bi se pokazalo da nisu bili u pravu.
Danas je slična situacija sa Mehmedagićem, jer su se pojedinci (i pojedini mediji) iz Sarajeva uključili u napade SNSD-a i HDZ-a na direktora OSA-e (koji se realiziraju preko Tadićke) držeći se inkvizicijske parole: “Svako je kriv dok se ne dokaže suprotno”. Tako su Mehmedagića unaprijed proglasili kriminalcem, da se koristi falsificiranim diplomama, čak kad i fakultet potvrdi validnost.
Poslije afere sa fiktivnim ugovorom oko stana i jučerašnjom javnom blamažom s izvještajem OSCE/Joanne Korner, i najveći zagovornici onemogućavanja produženja mandata Mehmedagiću gube autentičnost, ali i vrijeme za diskreditaciju i moguće, forsirane krivične postupke kako bi nekom optužnicom onemogućili Mehmedagića u daljem radu. A čak i oni koji su i imali nekih sumnji oko njegovog drugog mandata, nakon izjava Tome Kovača, više nemaju dilema oko toga kome, ustvari, smeta Mehmedagić. I da treba dobiti svu podršku za drugi mandate.
Istok ili Zapad?
Zašto je Mehmedagić meta? Zato što od početka svog mandata nije dozvolio Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku da zadrže i/ili instaliraju svoje kadrove u OSA-u (koji su bili u Džuvino vrijeme). Mehmedagića se proziva da je zaposlio sina Bisere Turković, no nikad ti isti zabrinuti stručnjaci Džuvu nisu pitali kako je i zašto zaposlio kćerku Mirsada Kebe, sina Nikole Špirića, i drugu djecu od političara, tužitelja, biznismena, rođaka sarajevskih biznismena i realiziranih medijskih mogula, do kadrova HDZ-a i banjalučkih tajkuna.
Danas se pišu serije tekstova o državljanstvu Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH, a niko i ne pita kako je Džuvo kao direktor OSA-e dobio hrvatsku putovnicu uz pomoć SOA-e i hrvatskih sigurnosnih struktura. Niti im je problem što Gordana Tadić ima hrvatsku putovnicu. Jedno je sigurno, Mehmedagića teško da će ikad pohvaliti Dodik i Čović, niti će im biti podoban, kao što je bio Almir Džuvo.
Niko ne pita ni šta je OSA radila na suprotstavljanju ruskom uticaju prije dolaska Mehmedagića, ili da li je dokumentirala veze ruskih tajkuna (obavještajaca) s Dodikom i Čovićem, od Aluminija do raznih drugih “poslova”, uključujući njihove baze po Republici Srpskoj. Svakome ko iole prati ovu problematiku jasno je da su to ključni razlozi za brojne zahtjeve za smjenu Mehmedagića, i da je priča o diplomi tek paravan za razvaljivanje ili stavljanje pod kontrolu OSA-e (kao što je Tadićka uradila s Tužiteljstvom BiH). Samo naivni i zlonamjerni mogu tvrditi da nije bitan prvi čovjek OSA-e, pogotovo ako se on ne dodvorava ni Dodiku ni Čoviću ni ruskoj politici, već sve radi da BiH ostane partner Zapadu.
Izvještaj Kornerove jasno je pokazao stav međunarodne zajednice prema Gordani Tadić, kao što je jasan stav i međunarodne zajednice prema direktoru OSA-e. Zaključak je jednostavan: podržavanjem Tadićke podržavaju se sve one snage koje ruše BiH, predvođene Dodikom i Čovićem, i vide je u partnerstvu sa istočnim partnerima (kao rusku guberniju); podržavanjem Mehmedagića podržava se i opredjeljenost BiH ka zapadnim vrijednostima.
Slični su to izbori pred kojim se našla i Crna Gora zbog čega je Milo Đukanović (i pored svih kritika koje stoje) dobio podršku prozapadno usmjerenih pojedinaca i političara u regionu, pa i u Sarajevu. Zašto se onda u BiH ruše oni koji podržavaju te prozapadne vrijednosti, ako čak ni predstavnici međunarodne zajednice nemaju dilema oko toga ko je ko u BiH. Crna Gora je napravila svoj izbor, posljedice slijede. Da li neko želi da i u BiH kompletnu kontrolu preuzmu pojedinci i grupe koje podržavaju ideje i politike Dodika i Čovića i da nam nakon toga objašnjavaju koliko je to štetno i po državu i po sve nas, i da oni nisu, već neki drugi odgovorni zbog toga? Kad bude prekasno. I zato je bitno ko će biti na čeku Tužiteljstva i OSA-e koliko god to neko ne htio da vidi, a Mehmedagić, sve dok radi kako radi, predstavljajući ozbiljnu barijeru istočnim neprijateljima podržanim od Ruske Federacije, zaslužuje podršku u BiH.
