Prema nekim autorima, trauma se zapravo retko zaboravlja; mnogo je veća verovatnoća da se traume sećamo nego da je zaboravimo. Ovo ima smisla i sa stanovišta evolucije – sećanja upravo i postoje da bismo mogli da učimo iz iskustva kao i da bismo gradili svoj identitet.
Dve trećine Amerikanaca živi od jednog do drugog čeka. Većina svakog trenutka može da izgubi posao. Mnogi su postali deo sve brojnije armije radne snage „na čekanju“ – poslodavci ih angažuju po potrebi i plaćaju kada i koliko mogu. S druge strane, ako preskoče ratu kredita ili ostanu bez novca za namirnice i račune, izgubiće tlo pod nogama.
Nesputana, istraživačka priroda, misteriozne Lu razbija sve tabue tog vremena. Inovativnost u pokušaju da se živi sopstvena suština otvara, još tada, neka od esencijalnih pitanja današnjice.
Uzimajući ga u njegovom najpotpunijem i najizrazitijem vidu, poluintelektualac je čovek koji je uredno, pa možda, čak, i s vrlo dobrim uspehom svršio školu, ali u pogledu kulturnog obrazovanja i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ništa.
Ako neće državu, koga će sada kreditirati banke? Glavni cilj će im i dalje biti građani, kojima naplaćuju najviše kamate u Europi i s kojima igraju nepredvidive tečajne i slične igre.
Riječki planinari poslali su "poziv slovenskim planinarima s druge strane žice" da javno protestiraju protiv odluke slovenske vlade o postavljanju bodljikave žice duž granice s Hrvatskom.
U posljednje četiri godine u BiH godišnje oko dvije i po hiljade bračnih parova sudski se rastavi, a advokati imaju pune ruke posla. Statistika kaže kako je broj žena i muškaraca koji pokreću inicijativu za razvod izjednačen.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je potpisana 10. decembra 1948. godine kada je po prvi put u istoriji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost – bez ikakvih razlika.
Obnova toplovoda za proizvodnju praškastih proizvoda u tuzlanskoj tvornici deterdženata Dita, ključnih za samoodrživost fabrike, pri samom je kraju. Ipak, usprkos ponovnom pokretanju proizvodnje, rezultat duge i teške borbe radnica i radnika još nije izvjestan.
Nije teško razumeti kako društvena, politička i institucionalna moć povećava štetne potencijale glupave osobe. No, ipak se mora objasniti i razumeti šta je to što čini glupavu osobu opasnom po druge ljude, drugim rečima šta je to što tvori moć gluposti.
Bogami smo daleko dogurali u tranziciji iz jednog sistema u drugi. Onaj sistem je za svoje uzdanice proglasio radnike, seljake i poštenu inteligenciju. Ovaj – neradnike, seljačine i nepoštenu inteligenciju. A imamo i novitet: poštenu neinteligenciju.
Platforma lažnog zajedništva poznata je još iz drevnih vremena, nije to ništa novo. A poznato je i to da su protiv tog i takvog zajedništva oduvijek izbijale pobune, još od Spartaka i njegovih hrabrih ratnika-robova kojima je dozlogrdilo zajedništvo, da su u zajedništvu pucale kosti i palile se knjige, da je u sveto ime zajedništva stoljećima ubijano, da smo u novijoj povijesti upravo pod krinkom zajedništva brutalno opljačkani i obespravljeni.
Ivan Ergić, nekadašnji igrač Juventusa, Basela, Bursaspora i reprezentativac Srbije, daje svoje viđenje veza između profesionalnog sporta i nacionalizma te uloge sporta kao mehanizma normalizacije agresivne kompetitivnosti kao kapitalističkog društvenog ideala.
