Cijela nacija do posljednjeg Hrvata znala je o kojoj koli je riječ, baš svi osim tragično neobaviještenih hrvatskih novinara, koji su se siroti živi polomili javljati kako se osnovano sumnja na proizvode “jedne renomirane kompanije”, ili preciznije napitke iz asortimana “stanovite multinacionalne korporacije”.
Kristina Ljevak Bajramović (Foto: Vanja Čerimagić/Ilustracija Newipe)
Prije društvenih mreža, za vidljivost, a posebno za uspjeh, bilo je nužno postići i neki rezultat. Danas je dovoljno postojati. I ako je moguće, uraditi što veću neprimjerenost. Danas je za solidan status u virtuelnom svijetu potrebno uvući špagetu u nos, na primjer, i broja pratilaca našeg naloga na nekoj online platformi, neće nedostajati.
Ilustracija: Bojana Đurić
Svaki pojedinac mora biti osiguran od povrede prava na slobodu govora i nikome ne sme da se ograniči pravo na izraz, ma kakvog tipa on bio. Libertarijanci su, kao i ostali pripadnici tradicije slobode, u načelu, protiv cenzure interneta, umetnosti, kao i verbalne i neverbalne komunikacije. Moguće je konzumirati pornografiju, slušati podkaste u kojima se kritikuju vladajući sistemi; sloboda govora omogućava kritiku društvene norme. Međutim, veliki broj libertarijanaca bi se složio da neke granice postoje, premda se one vrlo često zasnivaju na autocenzuri; problem javnog laganja se takođe podrobno ispituje u literaturi liberalnih doktrina.
Milkica Milojević, foto: Ustupljena fotografija
Lejla Bećirović, devetnaestogodišnja djevojka iz Lukavca, poginula je od gelera granate, dok je dijelila hranu izbjeglicama. Dogodilo se to prije 30 godina. Negdje u isto vrijeme, na drugom kraju BiH, jedna Jelena, tek koju godinu starija od Lejle, stezala je u ruci bombu. Da ubije sebe i svoju djecu, ako odnekud bane vojska.
Bombardovanje Gaze/Foto: AP
Sa ratišta na ratište, sa peticije na peticiju, čovječanstvo je nemoćno da aktivira svoju savjest
Ilustracija
Još u ranom detinjstvu, bio mi je dobro poznat osećaj odustajanja. Poticao je iz moje porodice. Ono što moja majka nije dobila od svoje majke, uticalo je na to šta će ona biti u stanju da dâ meni, kao i mojoj braći i sestrama. I pored toga, uvek sam osećao njenu ljubav kako se probija i isijava, uprkos traumama koje su bile deo naše porodične istorije, a koje su se reflektovale na njeno majčinstvo – naročito činjenica da je njena majka Ida izgubila oboje svojih roditelja, kada je imala svega dve godine.
Foto: Krisztian Matyas/Unsplash
I dok su se tijekom filma nizale optužbe za propuste, nakon forenzičkog antiklimaksa uslijedile su optužbe za sam nastanak filma. Zašto smo uopće živjeli u histeriji nekoliko dana? Krivci se nisu previše promijenili. Ili je opet kriva Coca-Cola i njena loš PR ili država koja nije znala smiriti ljude.
Foto: Facebook/Arhiv
Na kraju, na tridesetu godišnjicu rušenja Starog mosta, odgovoriti na pitanje je li se Mostar pomaknuo s mjesta prilično je jednostavno. Da, pomaknuo se s mjesta i to definitivno nije više onaj grad koji je bio kad je rat okončan, a još je manje onaj socijalistički Mostar bratstva i jedinstva koji mu je prethodio. Danas ga, štoviše u društvenom i životnom smislu puno više povezuje novi most između Centra 2 i Sjevernog logora, nego Stari
Foto: Novinarke protiv nasilja/M. Anđela
Medijska retraumatizacija preživjelih seksualnog nasilja.
Foto: Alexandra Stojkov
Ne dopustite nekad da vas truju kako bi ste vi dalje prenosili zagađenje. Jer to je opet rat u kojoj sirotinja gine za bogate. U kojoj ste posvađani s ljudima koje ne poznajete jer vas je netko napunio kojekakvim stavovima. Probajte umjesto stava stvoriti mišljenje.
Ozren Kebo
Nekada je televizija bila pouzdan alat za nametanje i kontrolu kolektivnog mišljenja. Danas zadatak dijeli s društvenim mrežama
Foto: Tanjug
Da li iko na planeti želi da vidi odsečenu glavu osobe koju je voleo? Zašto tako zaslepljeno zurimo u raskomadana tela, ljudsko meso po asfaltu u Gazi ili masakr koji je iza sebe ostavio Hamas? Novinari i fotoreporteri mrtva tela ne smeju da prikazuju u medijima
